KOLUMNA: Još jedan članak o koronavirusu ili?
Nekako kako se počelo pričati o korona virusu (ne znam piše li se tako jer ne čitam, ali sam čula), ja sam radila razne pretrage vezane uz Diabetes. Između ostalog, radila sam krvnu sliku. Bilo je sve super, ali su leukociti i limfociti bili sniženi. Doktorica me upozorila da je vjerojatno riječ o virozi. Budući da nisam imala nikakve simptome, zanemarila sam i to, a već kroz par dana krvna zrnca su se povećala, ali ne do normalnih vrijednosti. Nekoliko dana nakon krvne slike, bol u grlu, natečeni limfni čvorovi, ispod pazuha ogromna kvrga (limfni čvor), slabost, kašljanje… Pa sve do antibiotika i kreveta.
“Marijana, opet nisi slušala tijelo!”, pomislila sam. Dobila sam malu “opomenu” koju sam zanemarila, a onda je netko poslao veću opomenu koja me pospremila u krevet. Srećom mi je posao takav da mi treba laptop i internet pa ne moram nužno biti u uredu, ali čak sam došla do toga da imam prvi put u cijelom radnom stažu dan proveden u krevetu zbog bolesti. Iako me zdravlje ne služi kroz život, nekako sam uvijek gurala i inatila se samoj sebi i pod najgorim dijagnozama sjedila na predavanju, skupljala petice, a kasnije i odlazila na posao. Naravno, pod uvjetom da bolest ne može prijeći na druge. Jer često druge stavljamo ispred sebe, a sebe na samo dno prioriteta. E, onda se život pobrine da osjetite to. Iako se čini da na nepravedan način to napravi, on to radi za vaše najveće dobro. Zbog ove bolesti ili opomene sam morala napraviti veliki kompromis mene i mene kako bih ostala doma. I veliki kompromis da je sasvim dovoljno da sam bolesna radila od 8 do 13. Sad mogu do kraja dana biti bolesna. VELIKI kompromisi, VELIKI koraci za osobu kakva sam ja.
Često je to i najteže. Slušati tijelo i raditi kompromise. Savladavati lekcije. Najlakše je zapravo gaziti sebe. Iako bi se sad tu ego pobunio, vjerujem da su mnogi od vas pregazili puno puta sebe i znakove tijela, kako bi ugodili drugome ili pokazali kako ste vi zapravo jaki, kako ste žena zmaj ili muškarac koji je poput princa iz bajke, spasitelj svega i svih.
E, pa dragi moji, to vam tako neće ići. Budući da me jako zanima tematika uma, svijesti, podsvijesti, dosta sam istraživala i čitala kako se spremaju informacije u naš um, kako se skladišti u našoj podsvijesti. I kad je “skladište” puno, vlasnik skladišta mora donositi kompromise sa sobom. Dobra vijest je ta što je to uvijek (ili u najvećem broju slučajeva) za vlastito dobro.
Kakve to veze ima s koronavirusom? Slušala sam o tome jer je bilo nemoguće za izbjeći. Iako ne znam simptome virusa i koliko je oboljelih, slušala sam da je zavladala opća panika oko virusa. Uvijek imamo neku temu koja nam zaokuplja pažnju i puni medijske stupce i djeluje na nas. Zato oprezno s konzumacijom informacija. Slušali smo o svinjskoj gripi, kravljem ludilu. Prvo, nismo svi oboljeli. Postoje razlike od države do države, od zdravstva do zdravstva, od čovjeka do čovjeka. Onda su informacije stale jer je bilo “važnijih”. Tako će i ovo. Ono što trebate (ako želite) raditi je slušati svoje tijelo. Jer ako ga ignorirate, neće vam servirati “samo” koronu, servirat će vam puno više, a o tome nitko neće pisati. Sami ćete se boriti s tim.
Ja biram popiti jednu finu Coronu ovo ljeto, na moru, uz šum valova i cvrkut ptica. Tijelo mi je reklo da ove godine želi CIJELI godišnji provesti na moru jer je prošli proveli u krevetu zbog dijagnosticiranog Diabetesa. Jer sam opet zanemarivala znakove. Sad već razmatramo postoji li Diabetes jer su nalazi uredni. A, kad ljeto provedem uz more, slušajući sebe, neće biti dijagnoza.
P.S. Razumijem medije. Oni moraju prenositi vijesti i često to bude i korisno, ali vi birate koliko čega ćete konzumirati. 🙂
