Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Kolumna Marije Hes – GOSTI

    Svi smo mi ljudi i volimo se družiti, pa čovjek je društveno biće zar ne? Ali koliko su nam neka druženja ugodna i zanimljiva toliko su nam neka tako naporna, da nam ponekad nakon njih treba i nekoliko dana da nadođemo. Tu prvenstveno mislim na ona druženja kod kuće, kada nam iz nama uvijek nepoznatog razloga pojedini ljudi uzastopno dolaze nenajavljeni, a k tome se još i beskrajno prave ludi.

    Sigurno vam se nije jednom dogodilo da vam subotom poslijepodne, taman kad ste pospremili cijelu kuću, pobrisali sve podove, zalili cvijeće, pokosili travu, objesili i posljednju turu rublja koje vam blago rečeno već izlazi na uši, jer perete ga cijeloga dana i kada ste mislili skuhati si kavicu i u miru s čiste terasice gledati kako trava raste, začujete kako staje automobil, a cika vriska i veselje s ulice brzo se premješta, ni više ni manje, nego u vaše dvorište. Onda prije nego li si i pomislite, a onda i u bradu progunđate: „ Što sam Bogu skrivila?“ shvatite da su vas opet bez najave odlučili posjetiti naravno, suprugovi daljnji rođaci, jer vaši vas, ma koliko daleki, nikada ne bi mogli toliko iznenaditi, neeeee? Pa prije nego li vas pronađu otpijete guc crne tekućine i duboko udahnete nekoliko puta kako bi ostali koliko toliko pribrani.

    Njihova djeca tad već mašu sa sladoledima koji se tope po čistim pločicama, jer zapravo idu iz kupovine u koju su išla s mamom. Tata im je ostao kod kuće odmoriti. A vi ste im na pola puta pa dođete ko naručeni za okrijepiti se od napornog shoppinga. Vaša djeca iako malo razočarana što sladoleda nema i za njih, jer oni su zapravo u zadnji čas odlučili naići, pa sladoled nisu kupili za sve, sretna su što im je došla ekipa za igranku, pa nakon što im date da sad idu kupiti sladoled i oni sebi, a onda i gostima jer vi znate što je red, odlaze pjevajući. Tu barem malo odahnete, sretni što vam u svemu tome mali musavci nisu zamazali i tek oprane sjedalice na stolicama, pa brže stavljate kavu kojom bi nadate se gošću čim prije ispratili. Dok se ona hvali kako su kupili novu ljuljačku za terasu koja je taman pasent uz onu vrtnu garnituru od lane, koju vi još uopće niste ni vidjeli, jer oni se drže onog zlatnog pravila „Bolje da mi idemo u goste nego da oni dođu k nama“, pa niste imali ni prilike, vi se pitate koji je razlog tome da se baš kod vas uvijek dolazi kako se ono kaže „Ko na svetu vodu“, jer ovo im nikako nije prvi puta da su ovako banuli, a sigurni ste nije niti posljednji. Onda vas žamor djece ponovno obuzme, pa prije nego li sad svi skupa musavi ulete u kuću, a unatoč upitnom gošćinom pogledu, uputite ih da se svi lijepo umiju i to vani.

    Nakon toga djeca odoše u sobu igrati igrice, jer drugoga se igrati ničega ni ne znaju, a vi ostajete na milost i nemilost žene kojoj je svaka druga riječ „moj“ i „ja“, ubrzo vam se unezvijerenog pogleda pridružuje i vaš suprug, jer djeca su ga probudila, pa si sad i sam bez riječi uzima kavu, a kad čuje da njihov tata doma na miru spava, samo se promeškolji u pletenoj stolici.

    Nekoliko sati kasnije, dok ponovno brišete pločice, jer sladoleda ipak ima kroz čitavu kuću, kupite razbacane stvari i pomno zaobilazite ogledala, jer bojite se da bi u odrazu mogli vidjeti sebe s magarećim ušima, razmišljate što učiniti, jer druženja vam je sada dosta za tjedan dana, a što je najgore u njemu uopće niste uživali.

    I sve bi to još bilo dobro kad bi barem jednom od iste te gošće doživjeli da vas na odlasku barem pozove u goste, da sljedeći puta kupi sladoled i vašoj djeci, jer ne može biti da baš svaki puta misli kako je uzela dovoljno komada i izvuče se na foru „ Matematika mi nikad nije bila jača strana“, a onda kad napokon jednom vi dođete kod nje da vas pristojno ugosti, a ne da kavu ne stignete ni popiti, jer ona baš i nije za, kad popije kasno, mislim ono ne može spavati, a djeca mogu eventualno pogledati televizor, jer ko je to vidio zavlačiti se po sobama i praviti nered.

    Tu sasvim sigurno svaki bonton prestaje i nitko ne bi smio zamjeriti da slijedeći puta kad vam bane u goste vi ni ne isključite kosilicu za travu, a ukoliko joj se kava pije i dalje, slobodno si ju skuha sama, a popije ju hodajući za vama i nadvikujući se o čemu god želi, jer vi ionako fićukate i čekate prijateljicu koja će doći s troje djece, s kojom imate toliko toga zajedničkog i koja vas uvijek prvo pozove k sebi, a matematika joj ide toliko dobro da čak i žvaku zna podijeliti na onoliko dijelova koliko je taman dovoljno da sva djeca dobiju jednako. I što je najbolje nakon toga sretni i ispunjeni, jer društvo vam je godilo, brišete ogledalo koje su djeca izpackala i ne vidite nikakve uši, samo sretnu ženu. E takve vam goste želim i sama. Sretno!

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

    Blog