Kolumna Marije Hes – DAN GRADA
8. svibnja kao što vjerujem većina vas već zna, naš grad slavi 777. rođendan. Puno je to svjećica na rođendanskoj torti jednoga starca rekli bismo, ali ako uzmemo da grad čine njegovi ljudi koji su ga svih tih stoljeća tkali, gradili i što je najvažnije ljubili, onda sasvim sam sigurna ugasiti nije problem i još toliko svjećica, jer svatko od nas gasi svoju, netko jednu, netko trideset i jednu, a netko i njih devedeset i koju, pa razloga za feštu ako čete se složiti imamo napretek. Prilika je to sjetiti se mnogih ljudi koji su upravo iz te ljubavi prema gradu ostavili svoj pečat, ali ohrabriti i one koji tek dolaze da se ugledaju na njih i bez obzira na težinu i problematiku ovoga vremena usude ostaviti svoj doprinos upravo u vremenu u kojem žive. Ljudi smo i skloni smo reći „ma zašto bih to radio baš ja, ima i drugih, sposobnijih, učenijih“, ali da je tako govorio jedan Strossmayer danas se ne bi dičili katedralom poznatom u cijelome svijetu, ergelom vrhunskih lipicanaca i mnogim drugim ostavštinama tog velikog dobrotvora i mecene kako još nazivaju biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je iznad svega volio ovaj grad i njegove stanovnike. Ljubav, ta najveća pokretačka sila, kako tada, tako i danas, daje snagu i priliku svakome od nas da čineći dobro drugima, čini dobro za sebe. Mnogo je načina na koje samo malom gestom možemo nekome uljepšati trenutak, dan, naposljetku i život, samo se trebamo otvoriti prema drugima kako bi uvidjeli njihove potrebe, a samim time i način na koji im možemo pristupiti. Manifestacija pod nazivom „Dobro je činiti dobro“ pravi je pokazatelj kako na različite načine, domišljatosti i kreativnosti mnogih naših sugrađana pokreću se razne akcije kroz koje ljudi jedni drugima pružaju pomoć, pa zašto već ove godine ne biste vi bili ti koji će svoju ideju provesti u djelo, jer sigurna sam da ju mnogi imaju, samo je potreban onaj prvi korak zbog kojeg čete kad se svjetla reflektora ugase biti sretni i zadovoljni, prvenstveno jer ste dio svoga vremena prestali misliti samo na sebe i poklonili ga nekome potrebitijem. Osmisliti novi ili ponuditi pomoć u organizaciji već postojećeg događaja sasvim je svejedno, bitno je samo odvažiti se i pokrenuti, za svoj grad, za ljude svoga grada. Kao što je i red, slavljeniku treba poželjeti samo najljepše želje kako bi nam još dugo poživio, kako bi srce Slavonije još jače zakucalo, tornjevi katedrale još dalje se vidjeli, a pjesma bećarska još jače odjeknula. I zato,dragu ili dragog pod ruku, djecu ispred sebe i put Korza, put dnevnog boravka našega grada gdje je slavljenik pripremio za svakoga po nešto. Za kraj citiram Dobrišu Cesarića i njegov:
„Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.“
Budimo… ta mala kap i gledajmo s ponosom kako teče naš slap.
Grade moj, sretan ti rođendan.
