Kolumna Marije Hes – VALENTINOVSKA…

Radni tjedan nije svakome isti, a koliko god voljeli svoj posao sasvim sam sigurna da svi još više vole dočekati dan kada će umjesto jutarnjeg buđenja budilicom biti probuđeni recimo mirisom omiljene im kave, koju da slika bude potpuna, u krevet im servira voljena osoba, a što je, ako ćemo biti iskreni, vrlo lijepa i poželjna gesta. No baš kao i za sve drugo u životu potrebno je mnogo truda, pa čak i odricanja da bi gesta poput te krasila nisku ordena koji su vam, od kako ste još onda pred oltarom, rekli „Da!“ počeli pristizati isključivo vašom zaslugom. Kad ženi nakon mjeseci i mjeseci prepržene kajgane, koja se na početku braka služila za doručak, ručak i večeru, napokon uspije juha i to ne ona mutna ko Sava, već fina, bistra i mirisna, dragi mužić joj iz istih stopa dodjeljuje orden najbolje kuharice, naravno samo dok ne gleda njegova majčica, jer napokon više neće morat ići kradom kod nje na jelo i to ono kašikom. Sad i njegova „micica“ zna skuhati juhicu, a taj orden je najmanje što može dati u zalog ukoliko želi i dalje fino papati, pa onda hvali sve što nije kajgana, jer jaja više ne može ni nacrtana vidjeti. Žena se onda trudi još i više, pa nije ni čudo što nakon toga, oboje dobiju po koju kilicu, sve od ženine kuhinje dakako.

No iako su žene poznate po tome kako se vole kititi ordenjem, za najbolje kuharice, domaćice, majke, sestre, a onda i prijateljice, pa supruge, dečki po tom pitanju ni malo ne zaostaju, pa tako nakon prvotnog šoka kada shvate da će od onog dana kad su se pred oltarom zakleli do kraja života, al doslovno, s nekim osim kreveta morati dijeliti i sve ostalo, počnu raditi ustupke, koje ranije ne bi ni za živu glavu učinili, baš za nikoga, pa tako bez riječi sa zidova skidaju dresove, šalove i postere auta, motora i omiljenih im sportaša kako bi na njihovo mjesto objesili pejzaže i zlatoveze dobivene u svatovima. Filmove i stripove iz momačkih dana, krišom spremaju negdje duboko u podrum, kako bi se jednog dana ipak mogli pohvaliti svojim prijateljima, da su ih za razliku od njih, koji su svoje morali baš baciti, ipak uspjeli sačuvati, a onda i onu najsvetiju stvar iz ranijih dana, svoju prvu gitaru, sa zida skidaju i stavljaju negdje, gdje nikoga neće bosti u oči, a pogotovo dragu punicu, kojoj je ona posebno bila zanimljiva i zbog koje bi se svaki puta kad bi ova otišla kući uspio posvađati s voljenom ženicom. Pa za mir u kući gitara je skinuta sa prijestolja, a na njezino mjesto stavljen goblen i to sva četiri „Wiehlera“, poznata godišnja doba, koje je punica samo za njih dvoje, kad o tome priča čini se godinama marljivo vezla. Kao da to sve nije dovoljno onda se i ormarić u kupaonic,i koji je ranije bio samo njegov u cijelosti prepusti boljoj polovici, tako da mu je od cijelog ormarića sada ostao samo ćoškić u koji je jedva stala pjena za brijanje i žilet. Slično je prošao i sa onim za odjeću, no za to sve nabrojano još nije dobio nikakav orden, to se podrazumijeva. Ali kad prvi puta umjesto punca, kojeg njegova kćer zove baš svaki puta kad voda u umivaoniku malo sporije otječe, sam pročisti odvod, dobiva prvi orden u nizu i to onaj za pravog, pravcatog majstora pročišćavaća. Samo bi mu još falilo da punac kojim slučajem ne bude u mogućnosti doći, pa da žena pozove nekog nazovi majstora,  da joj čisti cijevi. A neee pravi muškarac, sam održava sve cijevi u svojoj kući. A ruku na srce dosta mu je i punčevog pametovanja što bi on i kako kao pravi muškarac trebao činiti, jer ako se uzme u obzir da on i punica već godinama spavaju svako u svojoj sobi, gdje ona ima vremena vesti do mile volje, a on gledati sve one filmove koje je kad se oženio spremio u podrum, pa čak sad i od zeta posuditi koji, savjeti su mu vrlo upitni.

No vratimo se mi onoj jutarnjoj kavi. Za skuhati nju ne treba neko posebno kuharsko umijeće, pa ju tako podjednako dobro kuhaju i muškarci i žene, ali dobiti ju u postelju i to onako lijepo serviranu potpuno je druga priča. Ona odaje puuuuno više. Na početku veze, odaje želju za dokazivanjem, možda ispriku za neku nepodopštinu, zbog koje ste se porječkali, glad za novim ordenjem isto tako, no kad se tradicija nastavi i nakon mnogo godina braka, ta lijepa gesta odaje da ste prerasli sva dokazivanja, osvojili svo ordenje što se osvojiti moglo i sada napokon uživate u svemu tome.

Zato ako ovoga vikenda upravo vas probudi miris kave, a servira vam ju vama najdraža osoba slobodno si uzmite još jedan orden i stavite na onu zajedničku lentu uspjeha, jer ova gesta to svakako je, a ako kojim slučajem ista izostane, pa budite vi ti koji će ju skuhati i tako učinite sretnim onoga koga volite, jer jednom sam negdje čula da čak i kada misliš kako netko nije vrijedan tvoje ljubavi treba svejedno voljeti, jer ne volimo za tuđe dobro već za svoje.

Ljubav nas čini ljepšima, zbog nje isijavamo prekrasnu energiju, i to je ono najljepše što možemo dati. Sretno vam Valentinovo!