Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • OD PRVOG DO PRVOG

    OD PRVOG DO PRVOG

    U moru tema koje nam život svakodnevno nudi, najsretniji smo kada nam misli zaokupe one lijepe, pozitivne, koje nas onda nose na krilima samopouzdanja i optimizma i sve se nekako čini mogućim. No kao i uvijek ima onih koji iz nekog razloga smatraju se pozvanim za potkresivanje tih istih krila, pa onda još ako imaju ikakvu moć, još bolje rečeno oružje, to bez imalo preispitivanja savjesti provedu u djelo. Tu dakako mislim na naše drage političare kojima smo sami dali tu moć, jer iskreno smo valjda vjerovali da imaju znanja i sposobnosti učiniti da nam bude bolje, ali kako stvari stoje dobro nije, a bolje od toga nije ni na vidiku. Često puta čujemo kako se danas umjetnicima ne nazivaju samo oni koji su nešto naslikali ili napisali, već se s punim pravom i to vrhunskim umjetnicima nazivaju i svi oni koji s jednom, dvije ili čak niti jednom plaćom prežive ne samo mjesec od prvog do prvog već i svaki pojedini dan, a broj ovih posljednjih, bez ikakve plaće, sve je veći. I dok naši dušobrižnici muku muče kako napaćenom narodu još više „olakšati“, pa onda uz sve ono što nemaju, svako malo uzimaju još malo, narod muku muči sa svakodnevicom. S neplaćenim režijama koje ni jedan mjesec ne zaostaju u obračunu, pa koverte s novim troškovima, više ili manje potrošenim, jer i tu bi se štošta moglo analizirati, nikada ne kasne. S ratama kredita kojima su kamate legalno skočile do neba, pa smo tako dužni i više nego smo bili na početku otplate, a ratu sada već godinama plaćate i to gotovo duplu, pa sve da nekretninu i prodate nećete imati dovoljno za otplatiti ga, a što je najgore muku mučite i s kupnjom svakodnevno potrebnih namirnica za koje svako malo iscuri u javnost kako poneke baš eto i nemaju onaj minimum kakvoće koji bi trebao biti po nekim standardima koje su opet odredili „stručnjaci“, ali to ih ništa ne sprečava da cijene, dakako one prodajne, ostaju sramotno visoke, a nabavne, eeee pa one su poslovna tajna. Ne znam kako misle da bilo tko plati nešto od navedenog, kad pare nisu problem, jer para nikad nema, al sjetit će se oni opet već, možda nekog troduplo većeg minusa na tekućem računu kojeg su prije koju godinicu dali, da si ljudi pomognu jelte, pa ga onda opet malo uzeli, jer nije im bila dovoljna ona mizerija od naplate kamata, pa su se dosjetili da svoj novac jednostavno hoće natrag i to onaj kojim ste se vi pomogli samo jednom, a onda na njega godinama plaćali kamatu, al ko vam kriv, pa nitko vas nije tjerao da dozvoljeni minus i podignete, ha da. Pa minus ne vraćamo ne zato što nam se sviđa biti u vječnom minusu, nego zato što ga mi obični smrtnici nemamo od kuda vratiti, što da nam se odobri još pet puta toliko ne bi mogli podmiriti sve nakupljene obveze jer, koliko god radili rijetki su oni koji mogu zaraditi dovoljno za sve potrebno i što je najgore od svega, oni u vrhu to sve dobro znaju i s tim računaju. A onda s druge strane tobože krešu i svoje veeelike plaće, koje su jednom podigli do neba, pa sve da ih ih režu i svakodnevno, još godinama će imati više nego stane u jednu potrošačku košaricu, što god ona značila.  Tako da je teško shvatiti kakvu nam to poruku žele poslati.  E pa umjetnici moji pitate li se i vi odakle više energija, snaga i volja za osmišljavanje sutrašnjeg ručka, za nošenje sa situacijom koliko god se lošom činila i za dozu optimizma bez kojeg bi sutra bilo uzalud čekati. Vjerujem da se pitate, jer sutra će neminovno doći, a živjeti se mora. Tu ne mogu da se ne sjetim priče jednog Bosanskog biskupa koji je ispričao jednu dogodovštinu iz rata koja kaže nekako ovako: „Došao jedan vojnik kod neke bake u kuću i govori joj kako mora izaći van iz svoje kuće. Žena unatoč tome što je on naoružan, možda i opasan negoduje, jer stara je i što se nje tiče najradije ne bi išla nikuda. A onda on onako nadobudan pametno kaže: „Bako znate li vi da je ovo sada velika Srbija. Morate van.“ A ona će njemu: „Eeee, sinko moj, kad sam se ja rodila ovo je bila Austro-ugarska!“ što će reći da bez obzira na zbivanja oko nas život ima svoj tijek i nema onoga tko ga može spriječiti, bez obzira koliko se netko osjetio u datom trenutku moćan, sve će jednom proći. Tako da imali ovu vladu ili neku drugu, ukinuli nam minuse ili nam ih povećali i to peterostruko nije uopće bitno, jer sve je to prolazno, ali uspomena ostaje. Gorka ili slatka ovisi o onome tko i kako odlučuje. Ljudi su živjeli i preživjeli i gore stvari i koliko god se trudili zakopati nas i posuti nas pepelom na koncu im to nikada ne uspije. Na koncu se čovjek uvijek baš poput one ptice iz pepela digne još jači i sjajniji i živi dalje. Živi život koji je dar od Boga, a onih koji su mu život zagorčavali najčešće više nigdje nema. S vremena na vrijeme spomene im se ime i ono što su za narod učinili, ili još bolje nisu učinili i to je sve. Istina na njihovo mjesto dođu drugi, svi sa jednakom prilikom da ih se jednom netko sjeti po dobru. Hoće li tu priliku iskoristiti ili ne ovisi isključivo o njima samima, a dok se oni izmjenjuju ljudi žive. Iz dana u dan, od prvog do prvog i nose se sa svojim nedaćama kako znaju i umiju. Sa vjerom u bolje sutra i nadom da će ono svima doći lijepo vas pozdravljam i želim svako dobro.

     

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Blog