SMARTPHONE

SMARTPHONE

Smartphone ili ti pametni telefon, naprava je koja nije jako dugo prisutna u našim životima, ali od kako se pojavila slobodna ću biti pa reći da je za mnoge postala život. Ne želim ovdje ni u kojem slučaju aludirati na neka prošla vremena i žaljenje za istima i to onima u kojima nije bilo telefona, pogotovo ovih pametnih, facebooka, interneta općenito i mogla bih tako nabrajati u nedogled, jer i sama ih koristim i sretna sam da su nam svima više-manje dostupni, već na količinu vremena koju provodimo koristeći se svima njima i još više na istu tu količinu vremena koje smo zbog njih uskratili što sebi, što osobama u našoj okolini. Konkretno sebi i svojoj djeci, partnerima, prijateljima. Kako to već biva, sve što je novo je i zanimljivo, pa onda nerijetko odmah po nabavci nove novcate verzije starog smatrphona, utrošiti ćemo neko vrijeme da uvidimo u čemu je točno bolji i kako rukovati njime, da bi nam se naravno skratilo vrijeme za obavljanje određenih radnji, za koje je nekada trebala čitava vječnost, kao što je prebacivanje starih brojeva u novi telefon, što se srećom automatiziralo do savršenstva ili recimo kojom brzinom će se s novim telefonom moći podijeliti sadržaji po društvenim mrežama i još bolje kojom ćete ih brzinom moći pregledavati, komentirati, lajkati, dijeliti i što se sve neće izmisliti, a što u konačnici samo troši vrijeme koje najčešće nemamo. Pa kako ga onda ipak trošimo, pa lijepo kao i sve drugo, na kredit. Budite iskreni pa priznajte sebi koliko ste puta zaglibili na facebooku i to u krevetu u društvu svoga pametnjakovića, pa se onda ujutro jedva do nikako probudili, mamurni kao da ste do sitnih jutarnjih sati bili vani, a od pametnog ništa vidjeli ili još bolje naučili niste. Koliko ste puta ukrali vrijeme od ručka, ili za vaše dijete važnog trenutka u odrastanju, jer baš ste tada morali provjeriti što se događa u tom virtualnom svijetu, a onda i komentirati najnovije objave, da vam se ne dao Bog nakupi, jer to se od aktivnih očekuje, a vi aktivni jeste. I zbog toga osjećate važnost i u tom svijetu vas izuzetno cijene, a to nikako ne želite izgubiti. Ponekad se možda i upitate: „Ali što ja tu konkretno dobivam?“, manje što gubimo, a onda naravno u moru beskorisnih pronalazimo i koju korisnu stvar, pa po načelu bolje išta nego ništa o gubitku niti ne razmišljamo. Upravo tako sam neki dan i sama zavirivši što ima nova u životu mojih virtualnih prijatelja i mene same nabasala na jedan video koji je samo potvrdio sve ovo o čemu govorim i dao mi još bolju motivaciju da ustrajem u svojoj po svim kriterijima jadnjikavoj aktivnosti u tom svijetu. Možete reći da sam licemjerna, jer svime time se koristim i dalje, ali koliko i na koji način nešto je što moramo odlučiti sami. Nemojte dozvoliti da vam zbog telefona promakne sve ono što vam vaš prvašić uzbuđeno prepričava ovih dana, da zbog pisanja komentara ili čak i super bitne poruke šefu koji pojma nema da ste na utakmici svoga djeteta i da ste zbog te poruke ili poziva, propustili vidjeti njegov pogodak i veselje, a onda odmah i razočaranje kad vas dijete potraži pogledom i shvati da ste učinili taj maksimum napora i stigli na utakmicu, ali ne gledati njega, nego opet taj komadić ekrana. Nemojte da telefon diktira tempo i način vašeg života, da zbog njega propuštate trenutke koji se nikada više ponoviti neće, da mu budete sluga pokorni, jer s druge strane netko to od vas očekuje, pa makar isto nudio zauzvrat, ne to nije vrijedno. Nije vrijedno zapostaviti sebe, svoje vrijeme za odmor, za san ili rekreaciju, društvo dragih ljudi, potrebe najmlađih, jer baš kao što na kraju tog videa stoji „Nekada moramo prekinuti vezu, da bi se povezali!“ i upravo zbog takvih sadržaja s vremena na vrijeme, bez da za tim vremenom žudimo skoknimo u svoj virtualni svijet, na vrlo malo vremena, no još češće isključimo sve tonove, jer jedino tako čete uistinu čuti kako odzvanja vašeg djeteta smijeh ili možda svima nama potrebna ona pusta tišina. Pokušajte, jer sve drugo može malo pričekati.