Nadbiskup Đuro Hranić preuzeo svoju novu službu, od nje se oprostio dosadašnji nadbiskup Marin Srakić
Svečanim euharistijskim slavljem u đakovačkoj katedrali novoimenovani nadbiskup Đakovačko osječke nadbiskupije mons. Dr Đuro Hranić danas je preuzeo svoju novu službu, od koje se istodobno oprostio dosadašnji nadbiskup, mons. Dr Marin Srakić. Tom svečanom činu nazočili su apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D Ericco, predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskupi Hrvatske biskupske konferencije i biskupskih konferencija susjednih zemalja, predstavnici znanstvenog, kulturnog, političkog i gospodarskog života, predstavnici drugih vjerskih zajednica, rodbina i prijatelji novoga nadbiskupa i brojni vjernici i hodočasnici. Ulazak nadbiskupa i biskupa u katedralu pratila je zvonjava katedralnih zvona, a dočekao ih je srdačan pljesak svih vjernika. Sada već nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić tom prigodom oprostio se od svoje službe, koristeći se riječima Svetoga Oca: “Danas postajem hodočasnik koji kreće na posljednji dio svoga puta na zemlji….”, rekao je zahvalivši svima na potpori.
Nakon toga apostoloski nuncij pročitao je Apostolsko pismo o imenovanju novoga nadbiskupa metropolita, a nadbiskup Hranić potom je uzeo i sveti palij, što ga je na Petrovo ove godine primio iz ruku Svetoga Oca Franje, te nadbiskupski štap od dosadašnjega nadbiskupa Marina. U svojoj homiliji, naslonjenoj na evanđeoski odlomak o pšeničnom zrnu, nadbiskup Hranić je rekao:
“Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostaje samo.” I doista, ne pokazuje li nam već i naše ljudsko iskustvo sljedeće: Želim li čuvati svoj život, svoju komotnost i slobodu, te ne želim obaveze; ne želim muža, odnosno ženu i djecu; čuvam svoje životne snage te pazim da se ne istrošim, ne ostarim i ne izgubim zdravlje i život, ostajem sam. Život, snaga, mladost, komotnost koje sam htio zadržati i sačuvati, ipak s godinama nestaju. Od mene i od mojega života ostaje samo onaj dio i samo onoliko koliko sam darovao drugima: novi ljudski životi djece i unučadi, plodovi mojega rada i nastojanja, a iznad svega, dobrota i bližnjima poklonjena ljubav.
Vidjeti i gledati Isusovo lice znači usvojiti logiku pšeničnog zrna i svojom osobnom, naglasio je nadbiskup Hranić:
Ta logika, odnosno životni zakon pšeničnoga zrna snažna je Isusova riječ upravljena najprije meni, a onda i svima nama. Ovdje, draga braćo svećenici i bogoslovi, mislim na vas, na redovnike i redovnice i ujedno na sve vas, draga braćo i sestre. Zato se pšenično zrno nalazi se i u središtu moga biskupskoga grba. A prate ga Isusove riječi upućene umornom i razočaranom apostolu Petru koji je cijelu noć bezuspješno ribario: „Izvezi na pučinu!” (Lk 5,4). Otisnuti se od sebe, od svojih razočaranja i od robovanja sebi, te hrabro izvesti na pučinu slobode od sebe, za potpunu darovanost i služenje, to je ono o čemu mi govori i na što me poziva moje geslo.
Duhovna obnova prezbiterija bit će prva zadaća njegove službe, naglasio je u homiliji:
Ljudi nas trebaju kao svećenike i svjedoke Kristova spasenja. Znajmo da svaka naša nedosljednost i slabost boli najprije nas same i umanjuje plodove naših dobrih nastojanja i svjedočkoga života naše braće u prezbiteriju te čitave Crkve. Najdublji problemi s kojim se kao Crkva susrećemo i koji uzrokuju umor i krizu duhovne su naravi. Sastoje se u pomanjkanju osobnog obraćenja, duhovnosti i molitvenog života, poručio je.
Na kraju svečanog euharistijskoga slavlja, koje je proteklo i u prisjećanju na pokojnoga biskupa Ćirila Kosa čija je danas 10. obljetnica smrti, novi nadbiskup Đuro Hranić primio je mnoge lijepe želje i čestitke za preuzetu službu. Liturgijsko slavlje uveličali su Katedralni mješoviti zbor i Zbor sestara Svetog Križa uz dirigenta Ivana Andrića i orguljaša Vinka Sitarića.
