O aktualnom stanju umirovljenika predsjednik HSU Veselko Gabričević i predsjednik ŽO HSU Zoran Vinković

Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Veselko Gabričević i predsjednik ŽO HSU Zoran Vinković bili su nazočni jučerašnjoj godišnjoj izvještajnoj skupštini Gradske organizacije HSU Đakovo. Uoči tog skupa bili su gosti u programu Radio Đakova, a razgovor o aktualnoj situaciji, s posebnim osvrtom na umirovljeničku populaciju, započeli smo pitanjem može li jedan umirovljeni general sa svojom mirovinom i jedan umirovljeni političar sa svojom povlaštenom mirovinom razumjeti, odnosno zastupati prosječnog hrvatskog umirovljenika?

Može, kategoričan je bio u odgovoru Gabričević.

“Može, ako se radi o generalu koji nema nikakvih privilegija već samo ima svoju mirovinu koju je zaradio tijekom svog radnog staža i tijekom onoga što je proveo u Hrvatskoj vojsci u borbenom sektoru. Onda može, ako je samo ta mirovina u pitanju i ako nema nikakvih drugih primanja izuzev te mirovine, može itekako. Ja sam general koji je otišao u mirovinu, ja bih rekao, kao i mnogi građani u RH i moja mirovina kada sam umirovljen bila 5.400 kuna. To je mirovina hrvatskog generala bez ikakvih privilegija, bez statusa invalida Domovinskog rata”, pojasnio je Gabričević priznavši da je i ta njegova mirovina u odnosu na prosječne hrvatske mirovine ipak znatno viša.

„Svakako da je to tako, no nije to neka mirovina kakve su mirovine u RH za koje smatramo da su velike”, dodao je Gabričević.

„Volio bih da ste mi to pitanje postavili nakon gradonačelničkog mandata nakon 16 godina kada sam tri i pol godine bio bez primanja i ja i moja obitelj, to tada nikoga nije zanimalo, ali ja ću vam vrlo otvoreno reći da sam svjestan toga da je ova moja zastupnička mirovina daleko veća od prosječne mirovine jednog hrvatskog umirovljenika koji je radio 40 ili 45 godina, ali i ona zaostaje za standardom, a i ja bih volio da svi umirovljenici imaju takve mirovine da od te mirovine mogu dostojno preživjeti jedan mjesec, da se mogu skrbiti i o svojoj obitelji, o svojoj djeci, o svojim unucima, ali upravo je naš cilj, a razlog je zbog čega sam se i učlanio u HSU ne pomoći samo umirovljenicima da dosegnu standard mirovina EU, nego i osvijestiti ove naše mlade koji će jednog a dana biti umirovljenici, a ne treba zaboraviti ni radnike, posebno ovdje u Slavoniji i Baranji koji su daleko ispod prosjeka plaća u RH, da ne govorim o EU. Dakle, nikada nisam raskošno živio i to je mirovina koja omogućava jedan normalan život, ali i ta mirovina je u odnosu na današnje potrebe i ova poskupljenja dovoljna za preživljavanje od mjeseca do mjeseca. Svjestan sam toga da umirovljenici koji imaju daleko manje mirovine, dvije i pol, tri ili četiri tisuće, da jednostavno danas teško sklapaju kraj s krajem”, odgovorio je na isto pitanje Zoran Vinković navodeći da njegova povlaštena mirovina iznosi 7.702 kune.

„To je velika mirovina u odnosu na radničku mirovinu, u odnosu na mirovinu moga oca koji je radio 45 godina. Ja bih također volio raditi 45 godina, apsolutno, no, budući da u ovim godinama doista teško možete doći do posla prisiljen sam, imam i ja obitelj koju treba prehraniti”, nastavlja dalje Vinković upozoravajući na aktualne afere i pljačke, kako je rekao, čiji novac se mogao preraspodijeliti umirovljenicima.

„Međutim, ono što Hrvatskoj treba, posebno ovdje u najnerazvijenijem, a nekada najbogatijem dijelu Hrvatske, potrebne su investicije, potrebna su nova radna mjesta. A, evo, počnimo i od Grada Đakova, hajde, koje je radno mjesto otvoreno osim putem ovih natječaja kojima se uhljebljuju stranačke osobe, rodbina, prijatelji i tako dalje, ja ne vidim da se ovdje u ovome gradu nešto radi. Isto tako, ne vidim da se ni u Županiji otvaraju nova radna mjesta. Dakle, to je problem i Slavonije, ali i problem Hrvatske”, tvrdi Vinković ističući da su umirovljenici, ali i radnici koji rade za mizerne plaće „čarobnjaci preživljavanja”.

Komentirajući aktualnu situaciju u zemlji i početak isplate inflatornog dodatka predsjednik HSU Gabričević je također konstatirao da su umirovljenici kategorija koja zapravo najteže živi u našem društvu.

„Ako itko zna preživjeti, onda preživjeti znaju umirovljenici. S vrlo malo sredstava oni zapravo izvršavaju sve obaveze prema državnim i gradskim institucijama, to su ljudi koji podmire sve obaveze, umirovljenici su najmanje dužni iako najmanje imaju. Umirovljenici su ljudi kojima se zaista treba diviti kako žive i svi u ovome društvu morali bi više voditi računa i morali bi znati da će jednoga dana i oni biti umirovljenici. Mi kao stranka razmišljamo i o radnicima, i o poljoprivrednicima, ovdje u ovom kraju Đakovštine i na ovom prostoru ima isto tako veliki broju umirovljenika koji imaju takozvane poljoprivredne mirovine. Te mirovine su strašno niske, normalan čovjek pita se pa jesu li to uopće mirovine, smijemo li ih i zvati da su to mirovine, ja bih to tako rekao, a kako oni s time žive jer ti ljudi, da, imaju neku zemlju, imali su stoku, zemlju, ali oni su sada u takvoj situaciji, oni su ostarjeli, onemoćali, lijekovi im trebaju, moraju platiti sve režije, a ovo što dobiju to je zaista mizerno, malo, to je čak ispod razine socijalne pomoći. Onda možemo zamisliti kako izgledaju te mirovine. Dakle, da zaključim, umirovljenici žive vrlo teško, svaka kuna umirovljenicima dođe jako dobro i HSU je pozdravila ovu odluku koju je donijela Vlada i ovaj program takozvani inflatorni dodatak, ovo je treći put da Vlada intervenira kod umirovljenika; prvi put kod covid mjera, drugi put je bio energetski dodatak, a sada imamo ovaj inflatorni dodatak. Ići će od 1. siječnja iduće godine i obiteljske mirovine, u RH ima oko 205.000 žena koje primaju obiteljske mirovine, njima će se obiteljske mirovine povećati od 1. siječnja iduće godine za 25%. Oni neće morati podnositi nikakve zahtjeve, oni koji primaju obiteljske mirovine automatski će dobiti odmah u idućoj godini povećanje tih mirovina. Dalje, oni koji imaju najniže mirovine, do 1.850 kuna, njima će se povećati 3 posto. Da, to je malo kada pogledate koji je to novac, ali kada pogledate ukupnu sumu onda je novca tu dosta. Najveći problem je što u ovoj državi nemamo još uvijek veliki broj zaposlenih pa mi ne uplaćujemo dovoljno u mirovinske fondove i onda nemate odakle dovoljno ni uzeti. Zbog toga država mora iz proračuna intervenirati uvijek za mirovine. I kada ne bi bilo tako, bilo bi još teže. No, s obzirom na inflaciju i sve ovo što se događa, porast cijena, troškova života, ovo je ipak nedostatno da bi umirovljenici mogli dostojno živjeti, da bi mogli živjeti kao ljudi”, navodi predsjednik HSU ističući kako bi se situacija mogla promijeniti ako bi svi umirovljenici, s obzirom na to koliko ih ima, glasali za HSU i tako bi mogli donositi, odnosno utjecati na odluke.

Ne slaže se s konstatacijom da je utjecaj HSU zapravo minoran.

„Pa, ne bih ja rekao da je minoran. Mi smo se, ako pratite rad HSU, u zadnje vrijeme ustabilili na jednom prosjeku, naš rejting je oko 3,5%, i mi smo po jačini zasigurno šesta stranka u RH, iz dana u dan nama rejting raste i ja mislim da će se nas vrlo skoro morati pitati za neke stvari”, kaže predsjednik.

Spuštajući to na lokalnu i regionalnu razinu Vinković kaže da HSU ima jednog županijskog vijećnika i da je njegov cilj povećati taj broj kako bi ta stranka bila „kreator vlasti i obnašanja vlasti”.

„Što se tiče grada Đakova, pa ja otvoreno kažem cilj je gradonačelničko mjesto i to definitivno jer ovdje u gradu imamo jednu izuzetno lošu, nesposobnu vlast i ja smislim da su građani duboko svjesni toga”, konstatirao je Vinković, a kao argument naveo i stanje Preradovićeve ulica koja već godina stoji nezavršena.

„Ja sam otvorio te radove 2017. godine, sada će uskoro i nova Olimpijada u Parizu 2024. godine i ja ne vjerujem da će ta ulica biti završena sve dok se Vinković ne vrati. Eto to je cilj HSU-a u gradu Đakovu”, zaključio je Vinković.