“Znam da ozdraviti ne može, ali želim da budemo još što duže zajedno”
Naš sedamdesetšestogodišnji sugrađanin Željko Maričić već treću godinu zaredom, uoči 12. kolovoza, putem etera našeg Radija, odnosno nedjeljne emisije „Čestitke i pozdravi”, uputi najljepše rođendanske želje svojoj životnoj suputnici s kojom je u skladnom braku već pune 54 godine.
Zanimalo nas je zašto to radi i u kraćem razgovou zabilježili smo jednu lijepu i dirljivu životnu priču.
„Zato što mi je ona nastradala, imala je moždani prije pet godina i otada je nepokretna, ne govori, ne može ništa, desna strana je sva oduzeta, razumije sve što joj kažem, a drugo ništa ne može, ne može ni sjediti sama. Ja se sada moram boriti i nju paziti, ja joj kuham, ja joj perem, ja je hranim, previjam, radim sve što treba”, rekao nam je u kraćem razgovoru priznajući da oboje proplaču kada čuju čestitku na radiju…
„Jučer je, kada su bile čestitke, počela plakati, a onda sam i ja zajedno s njom, a kasnije je bila vesela,… odmah na početku je počela plakati, a onda je kasnije bila vesela…” , iskreno kaže.
Maričićevi najviše vremena provode sami. Naime, imaju troje djece koja nisu s njima; sin je u Njemačkoj, jedna kćer je u Srbiji, a jedna kćer je u Kešincima i ona im dolazi dva puta tjedno.
Na pitanje je li mu teško – priznaje da mu nije lako, ali se ne žali.
„Ne mogu reći da je lako, ne želim nikome ovako nešto, ali moram, što ću…., ja se borim s tim iako sam već u godinama, ne puštam … Proveli smo 54 godine braka zajedno i ne znamo koliko ćemo još, ali bilo je skroz dobro. Nekada je znalo biti i malo svađe i svega, sve smo to prebrodili”, kaže Željko dodajući da je recpet za skladan brak međusobno slušanje i uvažavanje.
„Nekad se malo i poteramo i posvađamo, ali to prođe, to ne može biti dugo, to može biti sat, dva i opet bude sve u redu. Evo, 54 godine smo zajedno, ne znamo koliko ćemo još biti i zasad je sve u redu. Brinem se za nju koliko mogu, dođe i sestra pet dana ujutro …, kupamo je zajedno. Supruga je svjesna svega, samo što ne može govoriti i ne može ni sjediti sama. Borimo se, šta ćemo, moramo se boriti, hvala Bogu pa ja još mogu sa svojim godinama, zdravlje me služi i sve je u redu”, kaže dodajući da im je zajednički život bio dobar.
On je 41 godinu radio u Njemačkoj, a supruga mu se pridružila nakon što su djeca završila školu pa oboje imaju i našu i njemačku mirovinu.
„Nemamo financijskih problema, pomažemo i djeci. Imamo i šestero unučadi i troje praunučadi i zadovoljni smo. To je najvažnije da čovjek bude zadovoljan, a ako nije zadovoljan, onda ne vrijedi ni život”, poručuje dodajući da je svjestan stanja svoje supruge.
„Znam da ozdraviti ne može, to znam, ali želim da budemo što duže još zajedno”, kaže na kraju priznajući također da je dio njihove svakodnevnice i Radio Đakovo.
„Radio nam puno znači, znamo što se događa u gradu i svijetu, a najviše mi znači što supruga volio radio, ona neće televiziju, samo radio, cijeli dan Radio Đakovo radi i ona to voli, ujutro u šest sati ga upalim, navečer kada ona ide na spavanje u 8 ga gasim i tako svaki dan…”.
Pingback: “Znam da ozdraviti ne može, ali želim da budemo još što duže zajedno”