Priopćenje gradonačelnika o stanju u Rukometnom klubu Đakovo
Na reakciju igrača i roditelja igrača na stanje u Rukometnom klubu Đakovo, priopćenjem je reagirao gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Poštovani,
kako prije objave priopćenja dijela roditelja čija djeca treniraju i igraju rukomet u Rukometnom klubu Đakovo niste upitali i druge prozvane strane da se očituju, ovim putem dajem očitovanje i molim Vas da u cilju objektivnog i točnog informiranja javnosti u cijelosti pročitate.
Kao prvo, teško mi se očitovati jer na održanim sastancima sa roditelja nije spominjano nikakvo vrijeđanje, udaranje, ucjenjivanje i podmićivanje niti sam ja bio prozivan za nepotizam, pa mi je nejasno i teško razumljivo da bi roditelji sada na ovaj način javno nastupili.
Ali krenimo od početka:
Na traženje dijela roditelja čija djeca treniraju i igraju rukomet u Rukometnom klubu Đakovo, u petak 10.1.2020. g. u Maloj vijećnici Grada Đakova održao sam sastanak sa roditeljima, njih sedmero. Na sastanku su izrazili nezadovoljstvo radom Uprave Rukometnog kluba Đakovo na čelu sa predsjednikom g. Brankom Kolakom i radom sportskog direktora i trenera seniorske momčadi g. Domagoja Perlića. Tijekom sastanka koji je trajao 50-ak minuta najviše primjedbi je bilo na stručni rad g. Domagoja Perlića te njegov odnos prema članovima kadetskog uzrasta i na odnos sa g. Borisom Lubarom, koji je tada već bio dao ostavku na mjesto trenera kadetske selekcije RK Đakova. Od mene su odmah tražili da “razriješim situaciju“, smijenim Upravu i g. Perlića (za koje su tvrdili kako sam ih ja tu i postavio) te da vratim g. Lubara na mjesto trenera kadetske selekcije RK Đakova ili u protivnom njihova djeca neće više dolaziti na treninge i igrati rukomet za RK Đakovo.
Najprije sam im pojasnio kako u RK Đakovo nisam nikoga postavio pa ne mogu nikoga niti smijeniti. Nadalje, pokušao sam im pojasniti kako posao i ovlast gradonačelnika nije miješanje u rad udruga civilnog društva, pa tako ni u rad sportskih udruga, a kamoli imenovanja i smjenjivanja čelnih ljudi u istima te biranje trenera pojedinih selekcija. Pojasnio sam im da udruga ima statut, kao i svaka druga, kojim je određeno ustrojstvo i tijela udruge te način biranja i razrješenja pojedinih tijela i osoba. Također, tražio sam od roditelja da se suzdrže od komentara o stručnosti ili nestručnosti pojedinih trenera te da na toj razini ne želim polemizirati. Iako sam cijeli život u sportu te sam i sâm trener, nikada si nisam dozvolio govoriti o stručnosti ii nestručnosti trenera u nekim drugim sportovima. Isto kako se ja ne smatram dovoljno kompetentnim za procjenjivanje nečije stručnosti ili nestručnosti, isto tako smatram da su i roditelji i djeca nekompetentni za to.
Nakon što smo razjasnili prethodno navedeno i nakon što sam pojasnio da nemam ovlasti za miješanje u rad sportskog kluba niti mi je ikada bila praksa “petljanje“ u rad niti jedne udruge, ipak sam obećao roditeljima da ću se sastati sa g. Kolakom i g. Perlićem te im prenijeti nezadovoljstvo koje su mi roditelji izrazili te pokušati dobiti odgovore na brojna pitanja i pojašnjenja razloga nezadovoljstva roditelja.
Na kraju sam im opet napomenuo da nemam ovlasti nad radom udruge i da sve što mogu je porazgovarati sa drugom stranom i po potrebi prisustvovati nekim budućim zajedničkim sastancima te rekao da ću im se javiti u prvoj polovini idućeg tjedna da ih izvijestim.
U idućih nekoliko dana sam porazgovarao sa g.Kolakom i g.Perlićem na temu nezadovoljstva dijela roditelja čija djeca treniraju rukomet u RK Đakovu. Izvijestili su me da je trener kadetske selekcije g. Lubar podnio ostavku te da je istu Uprava usvojila. Rečeno mi je kako je prije 10-ak dana održan sastanak na kojem se roditelji iznijeli niz teza na račun lošeg rada Uprave te sportskog direktora i trenera seniorske momčadi RK Đakova. Također, rečeno mi je da su do roditelja teško dopirala objašnjenja nekih poteza uprave te da su roditelji uporno inzistirali na smjeni sportskog direktora i vraćanju njihovog “starog trenera“, uz uvjet da djeca neće trenirati dok se to ne promijeni.
Vidjevši da su dvije strane na poprilično udaljenim pozicijama i da do mene očito dolaze kontradiktorne priče, predložio sam sazivanje još jednog sastanka između Uprave i roditelja, na kojem sam bio voljan prisustvovati, a sve kako bih i sam dobio jasniju sliku cijele situacije i pokušao razabrati smislene argumente obje strane.
O istome sam izvijestio roditelje na sastanku održanom u srijedu 15.1.2020 g. u Maloj vijećnici Grada Đakova te su se i oni složili sa idejom još jednog zajedničkog sastanka. Još jednom sam im napomenuo u kojoj ulozi sam voljan doći na sastanak, da nisam u mogućnosti nikakve odluke donositi niti ikoga imenovati i razrješavati, da ne želim da me se uvlači u nekakve priče kojih nisam dio i da ne želim da se cijela situacija politizira, jer upravljanje Rukometnim klubom Đakovo, kao i bilo kojom drugom udrugom – nema veze sa politikom Grada ili mene osobno.
Idući sastanak je održan u petak 17.1.2020. g. u prostorijama RK Đakovo u Gradskoj nastavno-sportskoj dvorani. Sastanku su nazočili predsjednik RK Đakovo g. Branko Kolak, sportski direktor i trener seniorske ekipe RK Đakovo g. Domagoj Perlić, petnaestak roditelja djece kadetske selekcije RK Đakovo i ja osobno. Roditelji su ponovili svoje zahtjeve te opet izrazili nezadovoljstvo radom vodstva kluba. U raspravi koja je trajala 80-ak minuta, puno je toga izrečeno. Naglašavam, neki od roditelja su bili izuzetno nekorektni i negativno te neprijateljski nastrojeni kako prema Upravi kluba tako i prema meni. Razina nepovjerenja i skeptičnosti je bila tolika da im je priječila mogućnost staloženog promišljanja, razgovaranja i sposobnosti shvaćanja sugovornika. U moru argumenata koji su roditelji davali, prepoznao sam puno preuveličavanja, izmišljanja, lažnih konstrukcija i imputiranja, pa čak i na moj račun. Neki od roditelja, naravno, jer se radi o njihovoj djeci, naglašeno emotivno reagiraju, neki su sasvim pogrešno informirani, a neki su očito namjerno sasvim pogrešno informirani od strane nekolicine roditelja čije su mi istinske namjere i dan danas nepoznanica.
Po meni, i g. Kolak i g. Perlić su za veliku većinu primjedbi roditelja davali smislena obrazloženja i argumentaciju, tj. roditelji me nisu uvjerili da su njihove primjedbe na mjestu.
Zaključak sastanka je bio da će Uprava imati sastanak u ponedjeljak i još jednom raspraviti zahtjeve roditelja i o istom ih informirati, a roditelji su najavili da će u ponedjeljak doći u dvoranu i pričekati kraj sastanka Uprave, kako bi im se priopće odluke.
Na sastanku Uprave u ponedjeljak, naravno, nisam bio. Naknadno sam čuo da su se nakon sastanka neki od roditelja krajnje ružnim i neprimjerenim rječnikom obraćali članovima Uprave, vrijeđajući i prijeteći, što smatram potpuno nedopustivim i kao nešto što svi trebamo osuditi.
Najgore od svega će biti, ako se sve slomi preko leđa djece, koja su uspješna u tome što rade, imaju sportske rezultate i talentirana su. Ona samo trebaju marljivo raditi, redovito trenirati, prepustiti se stručnim trenerima da ih vode, izgrađuju i unaprjeđuju njihove sportske vještine.
Moj osobni stav je bio i ostat će, što se tiče rada svih udruga, da se eventualni problemi, nesuglasice i različita mišljenja trebaju rješavati unutar samih udruga, tj. kroz sastanke, sjednice Uprava i sjednice Skupština na pristojan, kulturan i civiliziran način. Radom i organizacijom Udruge upravlja Uprava/Izvršni odbor/Upravi odbor i sl. na čelu sa predsjednikom i nitko drugi. Za svoj rad odgovaraju onom tko ih je i izabrao, a to je najčešće Skupštini, a ne Gradu, Gradonačelniku, djeci, roditeljima ili nekom trećem.
Žao mi je što su neki od roditelja zlorabili i moje osobno povjerenje, što su nakon svih sastanaka te iskazane dobre volje i spremnosti za razgovor s moje strane, ipak odlučili ovu cijelu situaciju politizirati i spuštati na neprimjerenu razinu. Nadam se da će kod dijela roditelja prevladati razum, da će pustiti svoju djecu na treninge, kako bi se što prije priključili radu kluba i pripremama za proljetni dio sezone.
Grad Đakovo je grad s velikom rukometnom tradicijom i uspješnom školom rukometa iz koje je proizišao i velikan hrvatskog rukometa Domagoj Duvnjak, ponos našeg grada. Grad Đakovo je rukometni grad i rukomet će uvijek imati moju podršku, a problemi s kojima su se nosile prethodne uprave i s kojima će se nositi buduće, bili oni socioekonomske ili sportske prirode, dio su života sportskih udruga u manjim urbanim sredinama i vjerujem da su lako rješivi ukoliko svi zajedno budemo imali više povjerenja jednih u druge.
Marin Mandarić
Gradonačelnik Grada Đakova”
