KOLUMNA: Zašto nisam komentirala Josipu Lisac
Puno puta sam čula, a vjerujem i vi, da prvo treba počistiti ispred vlastitog praga, a onda pričati o drugima. Da se mene pita, čistio bi se samo svoj prag, a druge bih ostavila da žive svoje živote. Tko smo mi da pričamo o drugima ili sudimo o njihovim životima? Tko smo mi da osuđujemo druge? Za mene vrijedi ona stara… „Nije se rodio onaj koji bi nam svima udovoljio.“ Ili tako nekako.
O ovoj temi uvijek mogu pisati, ali nekako sam odustala jer sam shvatila da me „tjeranje pravde“ ne vodi nigdje. Ljudi će uvijek raditi što žele i kako žele. Zar ne?
No, na pisanje ovog teksta me motivirala inauguracija. Točnije, himna u izvedbi, za mene, neponovljive dive. Svi ili barem većina nas zna da je himnu izvela Josipa Lisac. Kroz život sam imala neke kontakte s njom i njezinim bliskim ljudima i ostalo mi je u sjećanju da ne voli da ju se zove „Diva“, ali meni ona to jest. Obožavam njezine pjesme, stil i osobnost. Ali, to sad nije bitno.
Bitno je osuđivanje njezine izvedbe. Da, baš bih koristila tu riječ. Rijetko čitam komentare ispod objava u medijima, ali ovo sam pročitala jer sam vidjela da je nastala cijela gungula oko te izvedbe. Mislim da je i sam predsjednik Milanović pao u drugi plan. Ali, ostavimo mi politiku. To je ionako priča za sebe. Vratimo se gospođi Lisac i himni. Komentare nam je omogućio medijski prostor. U redu je da imamo prostor u kojem ćemo izraziti mišljenje, ali… Bilo bi lijepo da je to prostor u kojem ljudi na LIJEP i ARGUMENTIRAN način to rade. Ono na što sam ja naišla je negativan ton, vrijeđanje i osuđivanje. Naravno, bilo je i simpatičnih komentara koji su me nasmijali, ali oni su bili u manjini. Pitala sam se, a sad pitam vas… „Je li to u redu?“ Tko smo mi, najčešće pod lažnim imenom, da vrijeđamo Josipu ili bilo koga drugog? Tko nam je to dozvolio?
Javne osobe su vjerojatno spremne na svakojake komentare, ali i oni su ljudi s emocijama. Mislite da njih ne pogodi komentar koji je po svojem tonu i načinu pisanja i izražavanja dotaknuo samo dno? Pa taman da ga je napisao XoX3 jer ne usudi se on napisati to pod pravim imenom i prezimenom.
Volim Josipu, ali nije mi se svidjela izvedba himne. Ali, tko sam ja da si uzmem pravo da odem na neki medij i vrijeđam ju?! Mislim da je ona dala više za kulturnu scenu nego što joj je oduzela ili ju narušila, a sigurna sam da je dala više za našu scenu od čovjeka koji ju pod pseudonimom vrijeđa. Vjerujem da ta ista osoba pjevuši legendarne hitove o Dunavu, magli… Hitove posvećene Karlu Metikošu.
Možda je sve to rezultat toga što ljudi jednostavno ne vole nečiji uspjeh, ne opraštaju to. Osuđuju drugačije od drugih jer se oni nisu usudili biti drugačiji.
Bez obzira tko smo i što smo, koju vrstu glazbe volimo, bez obzira je li nam dotična pjevačica simpatična i je li ona naš prvi izbor na radiju, NEMAMO pravo nikoga vrijeđati niti osuđivati.
Da usporedim s najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Najlakše je biti trener sjedeći na kauču u kući s limenkom nečega u rukama. Ajde ti na teren i ostavi srce za svoj grad ili državu.
Bravo za one koji čiste svoj prag. Vodite 1:0 protiv onih drugih.
1 komentar