“Poklonjenom” konju se ne gleda u zube: O Mimozi u Đakovačkim diskrepancijama
“Godine 1985/86. u bivšem PIK-u Đakovo bilo je zaposleno oko 3,5 tisuća radnika u 20-ak OOUR-a. Radna zajednica koja je obavljala zajedničke i stručne poslove brojala je oko 250 zaposlenih djelatnika raspoređenih na nekoliko lokacija u gradu Đakovu.
Stručna služba na lokaciji F. Račkog. Računovodstvo, direktor, opći sektor, planski i dr. na lokaciji A. Starčevića (današnji muzej) i komercijalni sektor na sadašnjoj lokaciji Mimoze.
Upravo zbog te raštrkanosti, pojavila se potreba objedinjenja svih službi na jedno mjesto te je 1986. godine donesena odluka o gradnji zgrade imena Mimoza.
Zašto naziv Mimoza?
Tih godina u bivšoj Jugoslaviji zbog teške gospodarske situacije bila je zabranjena gradnja neprofitnih objekata pa je tako bila i zabranjena gradnja poslovne zgrade PIK-a Đakovo. Kako danas tako i prije, uvijek su postojale rupe u zakonu, pa su ih PIK-ovi stručnjaci pronašli te ishodili papirologiju potrebnu za gradnju poslovne zgrade.
Od tud naziv Mimoza – mimo zakona.
Gradnja Mimoze počela je 1986. godine, a useljena je u 11. mjesecu 1988.
Zgrada se gradila isključivo sredstvima PIK-a na štetu radničkih plaća. U vrijeme gradnje Mimoze, radnici su imali plaću u vrijednosti ondašnjih 200 njemačkih maraka, a šefovi oko 300-350.
Bila je to reprezentativna zgrada kojoj su se svi divili, no dolazi 1990. godina i početak nestabilnosti koja se prenosi ii na PIK Đakovo. Uskoro, 1991. godine počinje Domovinski rat, plaće kasne i stanje postaje sve gore i gore…
1995. godine PIK Đakovo se raspada, a njegovi dijelovi privatiziraju.
U sklopu Đakovštine d.d. ostaju radnici koji rade za Industrijsku zonu, a to su: mlin, silos, Tena, sjemenska i stanica za tehnički pregled vozila, a u samoj zgradi Mimoze, od 280 službenika ostaje njih 70-ak.
Mimoza je bila preskupa za takav mali broj ljudi te uprava Đakovštine donosi odluku da se radnici iz Mimoze presele na Industrijsku zonu gdje im se osigurao uređeni smještaj, a zgradu Mimoze prepuštaju državi tj. Ministarstvu financija za dug neplaćenih doprinosa.
Godine 1999., Mimoza ostaje prazna te započinje sustavno uništavanje zgrade koje je bilo nezaustavljivo jer država nije brinula o svojoj imovini.
Ta velebna zgrada, nekad ponos radnika PIK-a i grada Đakova postaje ruglo u centru grada.
Oronulu, ruševnu i neupotrebljivu zgradu imena Mimoza, država je Ugovorom o darovanju “velikodušno” poklonila Gradu Đakovu pod uvjetom da se Grad Đakovo odrekne svih potraživanja prema državi….
Postavlja se pitanje, kolika su ta potraživanja Grada Đakova prema državi i kakvo je to uvjetno darovanje?
Velikodušno, zar ne?!” – stoji u najavi sljedeće emisije “Đakovačke diskrepancije” u kojoj je tema – Zgrada Mimoza – poklonjenom konju se ne gleda u zube ili bi se ipak trebalo pogledati?! Emisija je u eteru srijedom od 11 sati.
Komentar možete ostaviti na Facebooku:
