Kuhana šunka, jaja, mladi luk, domaći kruh …. – uobičajeni je sadržaj slavonskih košara koji će na uskrsno jutro, a u nekim župama i dan ranije, biti blagoslovljen i oko kojih će se za blagdanskom trpezom i ovoga Uskrsa okupiti brojne obitelji. Tradicija je to koja se nastavlja iz godine u godinu i prenosi s generacija na generacije na ovim prostorima, ističe etnologinja Marija Gačić.
“Sam sadržaj uskrsne košare je uglavnom isti u cijeloj Slavoniji, odnosno ovom našem panonskom području. Što se tiče etnologije, to se spominjalo u istraživanju tradicijske prehrane uglavnom, a sam sadržaj košare, osim šunke, uvijek se kuhao kulin, također, i to novi, od posljednje svinjokolje i to obično onaj najveći. Uz šunku, kulin i mladi luk, znači, uvijek je bilo važno da je u košari nešto od tog mladog zelenila koje simbolizira proljeće, odnosno ponovno buđenje prirode. O samom jajetu, kao nekakvom simbolu novoga života također se dosta pisalo i sa etnološke strane i vjerske. Također vrlo važan sadržaj te košare je bila i sol koja se nosila, a Šokci su stavljali i rakiju, mali čokanjčić. E, sad, nakon samog blagoslova kada hrana dođe kući,… onda su s njom posebni postupci”, pojašnjava etnologinja Marija Gačić.
To je uobičajeni sadržaj uskrsne košare, no, dodaje etnologinja Gačić, svaka obitelj je stavaljala u košaru što je imala. Prema istraživanjima, sadržaj same uskrsne košare nije se bitno mijenjao osim po volumenu.
“Danas se nose manje košare i manje količine te hrane zato što je njezino konzumiranje uglavnom simbolično, a nekada ranije su se nosile puno veće količine te hrane i zbog toga što su možda i obitelji bile puno veće pa se to čak znalo nositi u onim velikim “veš korpama”, a i zbog toga što se nije razdvajalo tu posvećenu hranu i hranu koja nije posvećena, nego se sve nosilo na svetenje i onda se sve konzumiralo. Danas je, uglavnom, samo smanjena količina i nosi se u malim košaricama”, navodi etnologinja Marija Gačić.
Tradicija blagoslova jela, odnosno “svetenja” uskrsne košare prenosi se s generacija na generacije na ovim prostorima i taj simboličan čin i danas jako živi, kaže etnologinja Muzeja Đakovštine koja napominje da se u nekim obiteljima pazi i na način postupanja s tom blagoslovljenom hranom.
“U mojoj obitelji pazi se da mrvice tog posvećenog kruha ne padaju na pod, svi ti ostaci te posvećene hrane se ne bacaju, znači ljuske od jajeta, nego se bacaju u vatru … Na te stvari se još uvijek pazi”, zaključuje etnologinja Marija Gačić pojašnjavajući običaje o blagoslovu uskrsne košare s hranom.