Dijamantni jubilej p. Petra Galaunera: “Život posvećen Bogu i bratu čovjeku”

Dijamantni jubilej, odnosno šezdeset godina svećeništva u rodnim će Tomašancima danas (subota) u 17 sati zahvalnom misom obilježiti pater Petar Galauner, poznati hrvatski isusovcac, profesor i duhovnik. Pater Galauner rođen je 2. travnja 1929. u Tomašancima, u Družbu Isusovu stupio je 1946., a zaređen je 1957. u Zagrebu.
“Potresen sam… kad proživljavam u ovome trenutku svoje djetinjstvo, svoje rodno mjesto, svoje roditelje, svoje seljane među kojima sam se rodio i s kojima sam izrastao i s kojima sam prije 60 godina slavio mladu misu i sada, nakon 60 godina, slavim dijamantnu misu… To je jedno raspoloženje, jedan osjećaj koji se ne može riječima izreći, osjećaj zahvalnosti i prema Bogu i prema ljudima, a poseban osjećaj zahvalnosti prema mojim seljanima koji organizaciju i zlatne mise i sada dijamantne mise su uzeli i uzimaju na sebe…”, ganuto ističe pater Galauner dok se u dvorištu crkve u Tomašancima obavljaju pripreme za to zahvalno slavlje.
U svom bogatom svećeničkom životu pater Galauner obavljao je brojne dužnosti i službe u pastoralu, školstvu, prosvjeti…, a sve to sublimira sljedećim riječima:
“Ali, kada sve onako sad izdvojim i sažmem, svakodnevnim susret s Isusom Kristom u otajstvu svete mise – to je, rekao bih, svakodnevni mistički zagrljaj s Kristom i život u Evanđelju i po Evanđelju. Čovjek, svećenik, redovnik, a ja sam isusovac, ustaje u tom ozračju božjem, završava dan u ozračju božjem i živi za Boga i za brata čovjeka u svim njegovim potrebama, u svim njegovim nevoljama, a i svim radostima, uspjesima i neuspjesima”.
Sublimirajući svoj svećenički rad pater Galauner kaže da ga je “Bog postepeno uvodio u dublje razumijevanje i mise i svećeničkog života i poslanja, a i dublje u razumijevanju samoga sebe kao čovjeka, kao božjeg stvorenja i božjeg miljenika jer”, kako kaže, “smatram da je svaki onaj kojega je Bog pozvao u svoju službu da je božji miljenik, da je obdaren posebnom milošću i da se to ne da usporediti ni s jednim drugim pozivom i poslom”.
Iako, kako tvrdi, nije imao osobnih teških trenutaka, pater priznaje da su mu najteži trenuci bili kad je susreo ljude u nevoljama.
“Roditelji s djecom pred rastavom, ljudi koji su se opteretili kojekakvim dugovima, kreditima, jamčevinama, ne vide izlaz iz toga i najteže mi je to kad susretnem nekoga iz svoje blizine u kome se, na neki način, ugasilo svjetlo božje… Ali, uvijek nešto tinja i to me onda raduje…”, prisjeća se pater Galauner ističući da u takvim trenucima svećenici nisu čudotvorci, ali da pomažu takvima “otkriti izvore novoga svjetla, nove nade, novog blagoslova..”.
“Ljudima ne mogu promijeniti život, skinuti križ koji imaju, ali mogu ga osvijetliti i to mi je utjeha pogotovo kada mi nakon godina netko dođe i kaže “vi ste meni u tom razgovoru rekli to i to”. To znači da je to ostavilo dubokog traga u njihovoj duši”, dodaje pater koji je tijekom svoje svećeničke službe upoznao i aktualnog papu Franju.

“Mi smo se upoznali u rujnu 1973. na sastanku novih provincijala i tamo smo osjetili da jednko mislimo. Bili smo zajedno i na jednoj kongregaciji, odnosno skupštini cijeloga reda iz cijeloga svijeta, bili smo tri i pol mjeseca zajedno i tamo je bilo vrlo oštrih diskusija i on je osjetio da smo mi na istoj valnoj dužini i ti naši susreti su se u tom ozračju odvijali u Rimu gdje sam bio 9 godina u kuriji”, prisjeća se pater Galauner posebno ističući vrlo srdačan susret u sarajevskoj katedrali kada ga je papa Franjo prepoznao i “silno mu se obradovao”.
Opširniji razgovor s paterom Galaunerom u kojem se prisjeća tog susreta, odnosu prema papi i papinom dosadašnjem pontifikatu objavit ćemo u programu na Veliku Gospu.