Domovinski rat u Mićanovim pjesmama i crtežima
Pomalo medijski nezapaženo prošla je mini-izložba karikatura hrvatskog branitelja Tomislava Mićana kojom je dao doprinos prošlotjednom obilježavanju 25. obljetnice Drugog topničkog diviziona. Izložba je postavljena u Klubu veterana 122. Brigade, a izložen je tek jedan manji dio crteža jer, kako kaže autor, to nije dopuštao prostor.
“Crteže sam radio sa svojim ratnim prijateljem Franjom Tomšićem, on je većinu crtao, a moje su ideje bile, i ja sam te karikature sačuvao, a svaka od tih karikaktura ima ime i nastala je po nekom događaju, iz nekih akcija. To su kao naši “biseri” nastali tijekom rata 1992., 93., 94. i 95. godine”, prisjeća se Mićan.
Dio karikatura objavljen je u tadašnjem đakovačkom tisku, Vinkovačkim novinama, te kao dio izložbe ratnih fotografija u Časničkom domu. Osim karikatura, Mićan je zbivanja iz Domovinskog rata zabilježio i u svojim pjesmama koje je tada pisao, a objavljene su i u Hrvatskom vojniku.
“Uvijek sam htio zabilježiti neki trag i većinom su to bile ratne pjesme. Napisao sam pjesmu o 122. brigadi, o Drugom topničkom divizionu, …ima dosta tih pjesama, a s obzirom da sam uvijek bio sklon šali htio sam to i zabilježiti kroz pjesme i crteže o lijepim trenucima Domovisnkog rata. No, dosad nisam knjigu izdao iako sam imao priliku kada je Privlačica tijekom rata to predlagala, ali sam se nešto naljutio, počeo sam pisati ne više o samom ratu, nego o životu i stradanju hrvatskih branitelja poslije rata…”, kaže Mićan koji je mirovini kao ratni vojni invalid. Bio je u 122. brigadi, na legendarnom Anta-Majuru, a kasnije je po zapovijedi prešao u Drugi topnički divizion gdje je ostao do lipnja 1996. godine kada su svi invalidi poslani na vojnu skrb.
Danas ga, kako kaže, posebno pogađa sudbina nekih branitelja koji se teško nose sa svakodnevnicom pa se mnogi odaju i alkoholu, a jedna od njemu najdražih pjesama je “Bojovnik Mata” koju je posvetio nedavno preminulom prijatelju i branitelju Mati Hrehoroviću.
Bojovnik Mata
Jučer sam sreo ratnog prijatelja Matu
popili smo piće uz priču o ratu,
´91. bio je mlad i nosio naušnicu od zlata
pazio sam na njega kao da sam mu tata.
Sanj´o je o životu i ratničkoj slavi,
preko noći dobio je prve sijede u glavi.
Prasak granate srušio je njegov mladi san,
to mi je u ratu bio najteži dan.
Pričao je o staroj majci i toploj kući,
tijelo mu zasu 40 gelera vrućih.
Bio je na rubu života i crne tmine
ruka ga Božja vrati da o staroj majci brine.
Još uvijek voli Škorinu pjesmu “Mata”,
prerano se počeo igrati Domovinskog rata.
