Kolumna Marije Hes – TRAČ

TRAČ

Koliko god mislili da smo cijepljeni od zanimanja za tuđe živote, rijetko tko se na sam spomen nekog novog, k’ tome još i sočnog trača ne pretvori sav u uho kako bi ga čuo do posljednjeg detalja. Najočitiji primjer da je tomu uistinu tako je žuta štampa ili ti trač rubrike u novinama, ali i u svim ostalim medijima, o poznatim i slavnim osobama za koje znamo da se prodaju tim više što su informacije o raznim dogodovštinama iz njihovih života eksplicitnije, a o metodama da se do tih informacija dođe ne treba niti pričati. Što je osoba slavnija to je vojska paparazza kojom je svakodnevno okružena brojnija, a ako je suditi po rezultatu njihova posla i obučenija, utoliko da bi se ponekad i sam James Bond ispred njih sa svom svojom mašinerijom mogao sakriti. No ako se uzme u obzir da oni od prodaje tih informacija imaju itekakve financijske koristi nije za čuditi što su toliko uporni i poduzetni, ali kao što znamo trač ne prati samo poznate i slavne, na meti trača može se naći bilo tko od nas i to je ono što zapravo fascinira. Trač ili kleveta informacija je o nekomu koja može i ne mora biti istinita, jer radi se zapravo samo o nečijem navodu kako je vidio ili čuo, to i to, ali osim riječi nema nikakvih drugih dokaza, pa je onda i istinitost vrlo upitna, no kako izreka kaže gdje ima dima i ma i vatre, pa onda držeći se toga valjda iz puke znatiželje ljudi su skloni u taj dim puhati sve dok ga ne rastjeraju ili dok ne zapale vatru koja tinja i dok istina, imali od nje koristi ili ne, ne izađe na vidjelo. Kako se uopće naći na meti trača, pa jednostavno. Nama običnim ljudima ne trebaju nikakvi paparazzi sve dok imamo svima nam dobro poznate radio Mileve koje su uvijek izvrsno informirane o svemu i svakomu, a njihova je frekvencija naprosto nedokučiva i sasvim je dovoljno naći se na krivome mjestu u krivo vrijeme, pa da i sami postanete žrtva nečije razonode, jer trač upravo to i je, razonoda kojoj ljudi pribjegavaju kako bi se malo maknuli od svojih problema i kako bi na temelju informacija o drugima svoj život vrednovali kao kvalitetniji, uspješniji, bolji. No kad bolje razmislim on je i svojevrstan bijeg od vlastitog života ispunjenog kolotečinom i nedostatku hrabrosti da ga ispune nekim novim sadržajima kako ne bi i sami postali žrtve tuđih ogovaranja. Znamo da se trač najbolje prenosi onom provjerenom metodom usta do usta, a ovisno o namjeri onoga tko ga prenosi trač može biti potpuno bezopasan, ali i krajnje nemilosrdan.

« Ona mala opet je noćas došla jako kasno. I to ju je „dovezo“ neki, mora da joj je momak» klasična su naklapanja susjeda koji iz nekog razloga po noći ne spavaju nego „viluju“, pa onda iza sigurnosti svojih zastora budno motre sve što se vani događa i uz jutarnju kavu to dakako komentiraju s drugim susjedama, ali ona su potpuno bezopasna, čak i zanimljiva. No postoje i ona druga, podla ogovaranja, a najgora su ona koja potječu od vama bliskih osoba, pa ljudi u njihovu vjerodostojnost nemaju potrebe sumnjati. Osoba kojoj ste se nekada povjeravali danas to koristi protiv vas, čini vam se poznato. Ništa čudno, jer svi se ponekad otvorimo pogrešnim ljudima i za to na koncu ispaštamo. Upravo te osobe koje su vam nekada bile bliske iz nekog razloga znaju biti krajnje nemilosrdne u iznošenju različitih informacija iz vašeg života kojima vam svjesno mogu nanijeti ponekad i nepopravljivu štetu,  no to u svakom slučaju više govori o onome tko priča, nego o onome o kome se priča, samo teško je tu ostati ravnodušan, pogotovo ako taj netko zna i one naše najmračnije tajne za koje smo mislili da nikada neće ugledati svjetlo dana i da za njih nikada nitko neće doznati, a ruku na srce ima li netko da nema tajni? Čisto sumnjam. To ujedno znači i da trač itekako može biti istinit i da onaj tko ga pusti svjesno pali iskru koja može izazvati itekakav požar, a od nečijeg života načiniti pakao, samo ako ikoja batina ima dva kraja onda je to ova, tako da najčešće i ovdje vrijedi ona: „Tko se mača laća od mača i gine!“, pa tko voli nek izvoli. I još samo nešto, poznato je da samo istina oslobađa, pa tako ukoliko i imate nekih tajni, a njihovo otkrivanje bio moglo povrijediti osobe do kojih vam je stalo nabolje bi bilo da ih priznate sami dok za to još nije kasno, jer samo tako živjet ćete opušteno i bez straha. Zlih jezika uvijek je bilo i bit će, zato živite svoj život ne obazirući se na njih, ali pustite i druge da žive, a ako i dalje budete meta trača, nije naodmet podsjetiti se da se za dobrim konjem uvijek prašina diže. A sad kas i do neke nove prigode lijepo vas pozdravljam.