Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Kolumna Marije Hes – ZAUSTAVITI ZAČARANI KRUG

    Želim biti bolja osoba, želim biti sretnija, veselija, osoba puna snage i elana, samopouzdanja. Osoba u čijem se društvu svi dobro osjećaju, na koju se prijatelji mogu osloniti. Na koncu, osoba uspješna u svemu što radi, ali ta nam osoba,ma što činili, nekako stalno izmiče i čini se nedostižna. Umjesto toga umorni smo od života, jer životom najradije nazivamo čitav spektar onoga što nam crpi životnu energiju. Dok se okrenemo prođe dan u kojem smo po tko zna koji puta odradili toliko toga da se više početka ne možete ni sjetiti, a ono čega se posljednje sjećate prije nego li ste se mrtvi umorni bacili u postelju su riječi nekog od ukućana kako mu niste pripremili „onu“ majicu za sutra, to jednako može biti i misao vas samih, jer od svih obaveza zaboravili ste i ono što je vama važno, iako ste toga dana nekoliko „tura“ rublja utrpali u stroj za pranje, pa onaj za sušenje i dobar dio svega „opeglali“, pa se sve to onda kao i ne računa zbog one jedne majice koju niste dovršili. I naravno nije uopće stvar u toj majici, jer poslužit će  neka druga, nego je stvar u poimanju samopoštovanja  i razlikovanju bitnog od nebitnog koje se ponekada jednostavno ne da razdvojiti. Stvar je u hrabrosti da na trenutak dignete ruke od svega što trenutno radite, odmaknete se dovoljno da jasno vidite kako vaš život izgleda kada ga gledate kao netko sa strane i dokučite što je nužno promijeniti odmah, jer teško da možemo pomoći drugima, ako smo izgubili osjećaj za same sebe, zar ne? No kako namaknuti energije još i za to, jer glava vam pada od umora i oči sklapate i prije nego li dotakne jastuk? Zapravo je vrlo jednostavno, jer kad dođemo do točke u kojoj više dalje istim intenzitetom ne možemo, zaustavljanje se dogodi samo od sebe. Neki stanu jer su ljuti na svoju okolinu koja po njima ne vidi koliko se trude, koliko vremena i napora ulažu kako bi ugodili i bili korisni, pa onda jednim djelom na taj način kažnjavaju one koji njihove usluge koriste i tako uzimaju mali predah, gledajući kratko kako oni funkcioniraju bez njihove pomoći, ali u tom zaustavljanju opet ne gledaju sebe i kako su se do tog stanja doveli, pa se ubrzo kad ljutnja popusti vraćaju starim navikama, sada još revnije, jer nakupilo se posla koji samo oni znaju riješiti i sve opet ide u krug. Neke zaustavi bolest, jer tijelo svojim načinom življenja iscrpe do maksimuma i fizički i psihički i onda samo se dogodi slom. U tom slučaju opet  nastane predah i to takav da na scenu stupaju liječnici, ležanje u bolnici, kod kuće, sažaljenje i suosjećanje okoline koje neko vrijeme može i goditi, jer napokon oni što su se razboljeli dobiju neko priznanje da im se trud isplatio, ali želimo li mi uistinu biti netko koga drugi sažalijeva, netko tko je bijesan i ogorčen na sve oko sebe, na koncu bolestan,  jer sad ne samo da ne može pomoći drugima, sada ne može više pomoći ni sebi? Sigurna sam da ne želimo. A kako onda učiniti da se nešto promijeni? Neću reći jednostavno, ali može proći „lijepo“!  Vrijeme iza Nove godine najbolje je vrijeme za predah koji možemo iskoristiti upravo za razmišljanje, što je to što želimo promijeniti i kako to možemo učiniti. Rad na samome sebi jedini je izlaz iz tog začaranog kruga, ali on je ujedno i vrlo zahtjevan, jer traži da izađemo iz sigurne zone, traži da napustimo uhodani model življenja i priznamo sami sebi da nismo sve činili baš tako savršeno kao što nam se činilo, a sve to izaziva strah i nelagodu. Nesigurnost u ishod, no taj rad i taj put može biti i vrlo lijep ukoliko na njega gledamo kao na nešto što će nam u konačnici donijeti željenu promjenu. Postoji milijun knjiga koje nude razne savjete za samopomoć, postoje i grupe u kojima ljudi razmjenjujući  svoje iskustvo i svoje probleme dolaze do ideje kako riješiti svoj problem, jer znajte da sve što se vama događa, već se nekome dogodilo prije vas, pa tako ako vam voda još uvijek nije došla do grla i zadovoljni ste načinom na koji se vaš život odvija ovo i neće bit pretjerano zanimljiva tema za vas, ali ako ipak spadate u onu drugu grupu i ako ste znatiželjni što se sve iz promjene može izroditi, ostanite i dalje s nama i pratite kolumne koje slijede, jer u njima ćemo korak po korak otkrivati kako za početak prihvatiti činjenicu koliko smo „važni“ , koliko je nježnosti potrebno posvetiti sebi  kako bi vratili osnovni osjećaj vlastitog postojanja.  Možemo li uopće biti važni drugima, ako sami sebi nismo? Mislim da ne, tada smo im samo teret, a to je ono što najmanje želimo biti.

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

    Blog