Kolumna Marije Hes – JER SAMO SU DJECA…
JER SAMO SU DJECA…
Kada kažemo da su djeca slika i prilika nas samih onda sasvim sam sigurna mnogima zatitra osmjeh na licu, jer odmah na prvu se javi onaj naš ego koji nam uvijek imponira i tvrdi nam kako smo super, uvijek u pravu, samim time takva su i naša djeca, a tome nikako ne želimo proturječiti, zar ne? No kada se dijete u nekim određenim situacijama ponese kako nama baš i nije po volji, jer recimo leglo je na pola trgovine i lupa nogama unezvijereno, samo zato što mu niste i ne želite kupiti sedmu stvar po redu, koju je ubacilo u košaru ili na pozdrav vaše prijateljice, prema kojoj po vašem treba biti izuzetno pristojno, jer do njenog mišljena vam je izuzetno stalo, dijete se ponese krajnje nepristojno, hvatate se za glavu i tražite gdje ste to pogriješili, gdje se dogodio propust, a ono se za to vrijeme bezbrižno igra sa svih sedam stvarčica koje ste mu naposljetku u trgovini ipak uzeli. Onda se jednom svo snuždeno i utučeno vrati iz škole, a kad doznate da nije dobilo ulogu u školskom igrokazu koje je željelo imate potrebu pozvati učiteljicu na mali razgovorčić o tome kako nije dobro odlučila, jer tako se ne može odnositi prema djeci, pogotovo ne prema vašem djetetu, ne, ne! Vaše je dijete lijepo pametno i puno potencijala, a ona to ne vidi. I jasno da se svatko za svoje dijete treba brinuti, njegove potrebe osluškivati, ispunjavati, ali kao u svemu i tu treba znati biti umjeren, a to je već mogli bismo reći krajnja umjetnost. Nismo jednom čuli da što djeci više damo, to su ona nezahvalnija, ali tu ako se mene pita, treba gledati što im se daje. Ako im dajete ono što si sami nisu sposobni priskrbiti kao što su hrana, postelja, zaštita, obrazovanje i zagrljaj sve je u redu, ali ako im umjesto njih pušete juhicu, a sami su već dovoljno veliki da se neće opržiti, ako im spremate svako jutro postelju iz koje su se samo izvukli, pa onda skupite i pidžamu i odjeću od jučer, jer ako je ne pokupite vi neće nitko, onda im činite medvjeđu uslugu i jednostavno im ne dajete ni priliku da shvate koliko su sposobni i sami, a sposobni su, oooo itekako su sposobni. Ovisno o njihovoj dobi djeca su sretna kada mogu pokazati da su dorasli zadacima koje pred njih stavljamo. Naravno da pospremanje sobe nije akcija za kojom su baš ludi, ali ako znaju da spremljena soba znači da u nju mogu pozvati prijatelja, prijateljicu, onda im je pospremanje izazov, da izvaditi oprano posuđe iz stroja i složiti ga na njegovo mjesto znači ići na igralište puno ranije nego ako čekaju da to sve obave roditelji, onda im je to zabavno, a uz sve to još su dio dinamike u kući i sretni su jer se zajedno smijete i veselite, a radite naoko dosadne i zamorne poslove. Vaša djeca su zaista vaše kopije, onda ne očekujte da slijede vaše upute, nego se potrudite da vide kako prema tome živite i sigurno čete jednog dana sa smješkom na licu, al ne iz čistog egoizma, nego iz čiste sreće moći sami sebi reći, Bravo! Pozdravite pristojno, za druge ne govorite ružne riječi, ne omalovažavajte ih, pomozite kad možete, izvršavajte na vrijeme svoje obveze i hvalite svoju djecu kad učine dobru stvar, kada se trude učiniti ju, kada padnu i misle da dalje više ne mogu, ne stignu, uvijek ih hvalite, jer od poljupca i pohvale djeca rastu, a gledajući vas kako to činite postaju i sami sposobni jednoga dana biti primjer kakav ste bili vi, a više od toga vam ne treba.
