Kolumna Marije Hes – Loš dan

Biti roditelj definitivno je najljepša stvar na svijetu, ali istovremeno i najodgovornija. Svi mi rado pričamo o čarima roditeljstva i najčešće čujemo kako se o djeci priča u superlativu jer ona uistinu jesu najslađa, najzanimljivija baš u svakoj dobi i najpametniji ako se pita njihove mame, a pogotovo tate. No vrlo rijetko, čut ćete i priznanje kako sve to naj naj često dovodi na sam rub ludila, a onda ako samo na jednom polju zakažemo i sumnju u vlastite sposobnosti. Pitate se imamo li onda pravo na pogrešku, na loš dan, ne da mislim nego sam sigurna da imamo. Ako svemu tome još pridodamo i činjenicu kako u samo jednom danu ne trebamo biti samo dobri roditelji, već i supružnici, radnici, djeca, unučad, pa čak i susjedi očekivanja su ogromna. No osim što svi oko nas očekuju da smo u svemu tome dobri, najgore je što to očekujemo i sami.
Jeli vam, poznat onaj osjećaj kad budilica ujutro zvoni, a vi se čili i odmorni budite, polako se ustajete iz kreveta, puštate sunce da uđe u sobu i radujete se danu koji je pred vama, vjerujem da vam je poznat jer o tome većina nas sanja, ali kad budilica zaista zazvoni najradije bi ju svi utopili u čaši vode, da ne kažem baš bacili kroz prozor, jer ste umorni i najradije bi prespavali ne samo dan već i čitav tjedan, ponekad. Ali biti dobar u svemu onome što smo već nabrojali podrazumijeva poštedjeti jadnu budilicu i bez pogovora krenuti u još jednu utrku za uspješnim danom.
Ako ste se probudili na vrijeme možda ima nade da sve prođe bez puno iznenađenja, ali ako ste ne daj Bože sklopili oči još samo malo počinje show i možda bi bilo bolje da ste ostali u krevetu.
Ustajemo definitivno na lijevu nogu, oblači se što se stigne, djeca se bude prvo polako, a onda Idemo, idemo zakasnit ćemo i već glava puca od prohtjeva.
Ja ne bi tu majicu, ja bi onu dlugu, krnjauče premda još nije ni progledalo, pa ih oblačite jer ako budu sami nećete krenuti do podneva, aaa čupaš me, viče dok četka još nije ni dotakla kosu i tako redom, a da bi bilo onako najslađe sve to treba poraditi.
Ugrij im zajutrak, mlijeko i pahuljice naravno, em je najbrže, em su se na njih doslovno navukla, ali time činimo onaj minimum roditeljstva u rano jutro, pa ih bez pogovora serviramo.
Ako imate školarca često se sjeti tek u autu da više nema ni jednog špica, a gumicu mu je jučer izgrizao vaš dragi pas, pa tako minut do osam još stajete u knjižnicu, koja je srećom usput.
To naravno nije sve, jer u vrtiću saznajete da je danas poslijepodne generalna proba za sutrašnji nastup i da prijateljici koju bi nakon ovoga baš zauvijek mogli izgubiti morate javiti da kavu otkazujete opet.
No tako valjda mora biti, pa sad kad su djeca na sigurnom spremni ste za posao, gdje se vaš maksimum tek očekuje. Ako imate sreće niste od kuće zaboravili ponijeti ono što ste sinoć do iza ponoći pripremali zbog čega ste jutros i zaspali, ali to šefa ne zanima, bitno je samo da niste zakasnili.
Mama zove, jer što te toliko dugo nema, a i kod bake je narasla trava, netko bi ju trebao pokositi ovih dana. Niste sigurni kad točno treba, ali jedno ste sigurni, trava čeka vas.
Kad dijete pokupite iz vrtića još samo treba skoknuti u kupovinu i napraviti ručak, jer ono starije je već došlo iz škole i ako ubrzo ne pojede nešto hranjivo prejest će se slatkišima, pa ručat neće moći, ali dobro je, za sad se još uvijek osjećate kako u ovoj igri bez granica vodite.
No ne zadugo. Taman kad trebate sjesti za stol shvatite da je vaše najpametnije malo dijete upravo flomasterom na novoj tapeti nacrtalo nešto za što tvrdi da ste baš vi i ponosno se divi svome uratku, a starije još ima trening, za koji ste zaboravili, i tu kreće još jedna utrka s vremenom. Ako vam u svemu tome pomogne dragi suprug super, ali ako radi do navečer ili je ne daj bože na terenu ne preostaje ništa do li uzdaj se u se i usvoje. Da. I sve je to još dobro, ako ste na probu stigli, ako niste dobili kaznu za parkiranje i kad nakon svega dođete kući a kolica su u prtljažniku, jer nije se jednom dogodili da ostanu na parkiralištu, pa se onda vraćate po njih sretni da nije ostalo i dijete u njima.
Loš dan, i na njega imate pravo, ali za ovaj to ne bi rekla, prije samo još jedan u nizu, i to vrlo uspješan, jer greške pa čak kad se radi i o brizi za vlastito dijete su neizbježne. Ne vjerujete, pitajte druge, ako budu iskreni to će vam sigurno potvrditi.