prof.dr. Ivica Raguž: “Što je čovjek više prožet životom, to više osjeća užas smrti”
Danas katolici obilježavaju Veliki petak – spomen muke i smrti Isusa Krista.
U središtu Vazmenog trednevlja je Isus Krist, kao čovjek, ali i Bog, ističe profesor dr. Ivica Raguž, dekan đakovačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
“I upravo ta činjenica da je Isus Krist Bog nas zbunjuje i tek nam doziva u svijest što se sve događa na Veliki petak. Dakle, na Veliki petak , ovdje sam Bog, ne samo da ulazi u povijest, da ulazi u svijet, ne samo da se družio s nama i blagovao u Isusu Kristu, nego on sam pati i umire zbog nas. Dakle, u drugim religijama neshvatljiva činjenica, nepojmljiv događaj da veliki Bog, uzvišeni Bog, ne samo da ulazi u povijest, kako je to bilo i u Starome zavjetu, nego on sam pati i umire zbog nas”, pojašjava profesor Raguž.
To znači, nastavlja dalje, da nije riječ o nekom dalekom Bogu, nego onome koji je ušao u muku i tamu ovoga svijeta i koji je podijelio s nama svu tu muku i tamu.
“Štoviše, on kao Bog doživio je zapravo najdublju tamu. On je uzeo na se, kako veli Novi zavjet, sve grijehe naše i cijeloga ovoga svijeta. Tu činjenicu preuzimanja muke, tame, grijeha ovoga svijeta od strane Isusa Krista vidimo na poseban način u Maslinskom vrtu i na križu u Kristovim riječima “Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio”. Dakle, Bog nije Bog koji nas otkupljuje na jedan jeftin način, u smislu mi ćemo prijeći preko muke, patnje, preko grijeha i svega onoga što nas muči u ovome svijetu, nego Bog koji sam ulazi u povijest, sam ulazi u patnju, sam to preuzima”, kaže dekan KBF-a.
Za kršćane je to izričaj goleme i nikad dokraja spoznatljive i neizmjerne Božje ljubavi koji vlastitog sina šalje da preuzme naše muke, patnje, grijehe ovoga svijeta i na taj način nam donosi spasenje, kaže profesor Raguž pojašnjavajući i kršćanski pristup smrti koji je, kako kaže, dvostruk.
“S jedne strane, što je čovjek više prožet životom, to više osjeća svu silinu, snagu i užas smrti, pa je tako i kršćanski bojati se smrti, kršćanski je i zaplakati zbog smrti ljubljene osobe i to je taj prvi pristup u kojem se nikada ne možemo pomiriti sa smrću jer je ona nešto što nije trebalo biti, ona nas pogađa, ona je mjesto odsutnosti Boga, prekida naših odnosa… No, s druge nam pak strane Krist pokazuje, i to je upravo jako važno, da u tom strahu, užasu čovjek ne očajava kao što Krist nije očajavao jer znamo njegove posljednje riječi “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”. Dakle, kršćanski pristup smrti je već uskrsni pristup u smislu da je smrt pobijeđena. Kroz muku znam da je netko uza me, da je netko pobijedio smrt, a to je Isus Krist i znam u vjeri da ću uskrsnuti”, zaključuje profesor Raguž koji je nedavno objavio i knjigu o kršćanskom poimanju smrti.
Za svoju knjigu kaže da je to jedan pokušaj kojim želi pripomoći mnogim svećenicima u sprovodnom dušobrižništvu da budu bolji tješitelji svojih vjernika kroz praksu, propovijedi i homilije jer je, kako navodi, primijetio da tu koji put nedostaje pravog pristupa, odnosno da su homilije površne, ili se ponavljaju. “To jednostavno nije dobro i onda mi svećenici ne dajemo pravu utjehu”, poručuje prof. Raguž.
