Ljubitelji kazališta imaju priliku danas u 20 sati u HNK Osijek pogledati premijeru predstave Harmsijek redatelja Marija Kovača. Povodom tog događaja razgovarali smo s redateljem, koji nam je otkrio i neke svoje nove projekte…
Uz sve svoje aktivnosti kojima se bavi, redatelj, glumac, scenograf, DJ, kvizoman Mario Kovač, uvijek je u potrazi i za novim aktivnostima, a tijekom svog boravka u Osijeku vodio je i glumačku radionicu.
” Trudim se držati oči otvorene za neka nova događanja, nove aktivnosti, nove medije… i kad se nešto otvori probam uskočiti. Meni je matična djelatnost kazalište i kazališni rad, što putem radionica, što putem predstava ali kažem volim imati tako renesansni duh.”
I u budućnosti se namjerava držati kazališta, te prema njemu kreirati svoj raspored ostalih aktivnosti.
“Kad posložim s kazališnim kućama gdje ću što i kada raditi, onda u te rupe i pauze uguram te neke druge aktivnosti, u zadnjih par godina mi je postao dominantan rad na dokumentarnim filmovima. Trenutačno dobar dio energije trošim na dovršavanje i montažu dokumentarnog filma, koji se bavi 25. obljetnicom od neodržavanja utakmice Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru. Trenutno spajam materijale obiju strana. Pokušat ćemo napraviti presjek tog dana, neki kažu da je to dan kad je počeo Domovinski rat, dok neki kažu da je to bio samo još jedan huliganski izgred.”
U razgovoru s ovim osebujnim redateljem vraćamo se predstavi Harmsijek na kojoj s ansamblom osječkog HNK radi već dva mjeseca.
” Predstava se bavi apsurdom društva u kojem živimo, riječ je o neobičnoj komediji, blago nadrealnoj. Predstava odskače od normalnog repertoara HNK Osijek, glumci s kojima radim pokazali su veliku volju za radom i baš me zanima kako će proći kod publike. Dođite pogledati predstavu zato što je Harms fantastičan autor, koji nudi jedan crnohumorni pogled na svijet oko nas, on je u crnim vremenima našao nešto pozitivno za reći. Predstava je po meni zabavna, reakcije publike na probama su pozitivne. Na kraju krajeva izlazak u kazalište je uvijek jedan društveni događaj, za razliku od televizije, laptopa , monitora, koji nas na jedan način otuđuju, ostavljaju nas kod kuće kazalište je ipak čin u kojem smo okruženi drugim ljudima. Nekome će se predstava svidjeti, nekome neće ali ćemo razmijeniti mišljenja. Kazalište nudi ono što nam ni televizija ni internet i slični mediji ne mogu ponuditi a to je direktan kontakt s izvođačima i s drugom publikom. Ovi koji dođu na predstavu vidjet će stvarni znoj naših glumaca, koji se trude izvesti kompleksnu predstavu, čut će smijeh publike ili negodovanje. Dakle, osjetit će nekakvu društvenu ljudsku interakciju, to i je upravo ono čemu bi kazalište trebalo služiti.”
