Dok mnogi ovih dana odmor i osvježenje traže na moru, s mora, odnosno s Korčule u vruću Slavoniju na odmor je stigla Gorjanka, odnosno Đakovčanka Vesna Bagudić, novog dominikanskog imena sestra Barbara. Ona je, naime, kao svršeni inženjer zračnog prometa, s 24 godine, odlučila život posvetiti Bogu.
“Može se reći slučajno, iako kod Boga nema slučajnosti. Studirala sam u Zagrebu na Prometnom fakultetu zračni promet i tamo sam živjela u župi gdje su djelovali dominikanci i nekoliko sestara dominikanki. Tamo sam išla u crkvu, tamo sam se prvi put susrela uopće sa svetim Dominikom i nešto me je privuklo, ni sama to ne znam objasniti zašto ili kako, ali u jednom trenutku sam, iako sam već duže vremena razmišljala o tome…”, prisjeća se sestra Barbara.
Susret s dominikankama, odnosno život u samostanu od 1999. na Korčuli, donio je joj je mir u duši, sreću, zadovoljstvo i ispunjenost i to, kako kaže, traje i danas.
“Cijeli život je zapravo put prema tom miru, jedan uspon, ili put prema nečemu, prema onom našem vječnom cilju, ali mir i zadovoljstvo je uvijek tu. Iako mogu naići i oluje i bure i problemi i poteškoće, ali s vjerom u Boga sve to se nadvlada i sve se to može pobijediti, a mir čovjek uvijek traži i ako ga ne nađe s bogom i u sebi, neće ga naći nigdje drugdje”, poručuje.
Sestra Barbara je dio školovanja provela i u Sjedinjenim Američkim Državama, a sada radi kao vjeroučiteljica s mladima kojima nastoji prenijeti trajne vrijednosti. “Danas je teško s njima, ali i lijepo, jer mladi su puni ideja, puni entuzijazma, ono puno toga žele, zaigrani su, veseli su, sretni su, imaju jednu zaraznu radost i tko s njima radi, iako je teško, zna biti i lijepo”, sublimira svoje iskustvo u radu s mladima sestra Barbara
S mladima treba znati raditi, prepoznati i ono što nisu spremni otvoreno reći, dodaje sestra Barbara koja ističe da ni “život s Bogom nije uvijek lak niti jednostavan, ali puno radosti donosi”.
I danas, nakon godina provedenih u samostanu na Korčuli, prisjeća se početaka i nostalgije za domom i “zvukom zrelog žita” koji nosi još iz djetinjstva, a koji je zamijenila šumom valova.
“S vremenom prihvatiš tu ljepotu mora, prihvatiš sve, lijepo je i tamo, lijepo je i ovdje, ali sigurno da uvijek postoji ono gdje si odrastao, i uvijek ti ostane u srcu ta Slavonija…, to čovjek ponese sa sobom gdje god ide…”, još uvijek pomalo nostalgično zaključuje sestra Barbara dok se ovih dana, pomažući roditeljima i sestri, odmara u Gorjanima i Đakovu čekajući povratak šumu valova.
Dok mnogi ovih dana odmor i osvježenje traže na moru, s mora, odnosno s Korčule u vruću Slavoniju na odmor je stigla Gorjanka, odnosno Đakovčanka Vesna Bagudić, novog dominikanskog imena sestra Barbara. Ona je, naime, kao svršeni inženjer zračnog prometa, s 24 godine, odlučila život posvetiti Bogu.
“Može se reći slučajno, iako kod Boga nema slučajnosti. Studirala sam u Zagrebu na Prometnom fakultetu zračni promet i tamo sam živjela u župi gdje su djelovali dominikanci i nekoliko sestara dominikanki. Tamo sam išla u crkvu, tamo sam se prvi put susrela uopće sa svetim Dominikom i nešto me je privuklo, ni sama to ne znam objasniti zašto ili kako, ali u jednom trenutku sam, iako sam već duže vremena razmišljala o tome…”, prisjeća se sestra Barbara.
Susret s dominikankama, odnosno život u samostanu od 1999. na Korčuli, donio je joj je mir u duši, sreću, zadovoljstvo i ispunjenost i to, kako kaže, traje i danas.
“Cijeli život je zapravo put prema tom miru, jedan uspon, ili put prema nečemu, prema onom našem vječnom cilju, ali mir i zadovoljstvo je uvijek tu. Iako mogu naići i oluje i bure i problemi i poteškoće, ali s vjerom u Boga sve to se nadvlada i sve se to može pobijediti, a mir čovjek uvijek traži i ako ga ne nađe s bogom i u sebi, neće ga naći nigdje drugdje”, poručuje.
Sestra Barbara je dio školovanja provela i u Sjedinjenim Američkim Državama, a sada radi kao vjeroučiteljica s mladima kojima nastoji prenijeti trajne vrijednosti. “Danas je teško s njima, ali i lijepo, jer mladi su puni ideja, puni entuzijazma, ono puno toga žele, zaigrani su, veseli su, sretni su, imaju jednu zaraznu radost i tko s njima radi, iako je teško, zna biti i lijepo”, sublimira svoje iskustvo u radu s mladima sestra Barbara
S mladima treba znati raditi, prepoznati i ono što nisu spremni otvoreno reći, dodaje sestra Barbara koja ističe da ni “život s Bogom nije uvijek lak niti jednostavan, ali puno radosti donosi”.
I danas, nakon godina provedenih u samostanu na Korčuli, prisjeća se početaka i nostalgije za domom i “zvukom zrelog žita” koji nosi još iz djetinjstva, a koji je zamijenila šumom valova.
“S vremenom prihvatiš tu ljepotu mora, prihvatiš sve, lijepo je i tamo, lijepo je i ovdje, ali sigurno da uvijek postoji ono gdje si odrastao, i uvijek ti ostane u srcu ta Slavonija…, to čovjek ponese sa sobom gdje god ide…”, još uvijek pomalo nostalgično zaključuje sestra Barbara dok se ovih dana, pomažući roditeljima i sestri, odmara u Gorjanima i Đakovu čekajući povratak šumu valova.
1 komentar