Salezijanac Vladimir Stuhli: “Madagaskar je moj dom”
Salezijanac Vladimir Stuhli iz Josipovca Punitovačkog već 29 godina misionar je na Madagaskaru. Prisjećajući se početka, ističe da je u misijama završio sasvim slučajno prijavivši se tijekom studija u Italiji za praksu. Kaže da tada nije ni znao gdje se nalazi Madagaskar, pa je nakon dvomjesečnog učenja francuskog jezika u Parizu otišao i vrlo brzo ovladao i tamošnjim jezikom.
Salezijanci na Madagaskaru imaju desetak svojih kuća, odnosno misijskih stanica, a tamo drže osnovne škole i tehničke škole, centre za mlade, internate, kuhinju, igrališta, te crkve.
Tamošnje stanovništvo još uvijek živi jednostavnim životom.
“Na selu se živi kao što se kod nas živjelo prije sto godina, sve se radi još ručno ili s volovima, dok u gradovima ima svega”, kaže misionar Stuhli navodeći da su poplave na sjeveru i suše na jugu najveća opasnost žiteljima na Madagaskaru.
“Ljudi tamo nisu naučili saditi puno, nego samo koliko im treba, a ako su gladni odu u šumu, nađu neko korijenje, divlje voće i pojedu, ne brinu se za sutra, nikamo ne žure. Mi imamo sate, a oni vrijeme”, zaključuje salezijanac s dugogodišnjom misionarskom praksom na Madagaskaru.
Promjenu tamo može donijeti samo obrazovanje, odnosno škole preko kojih salezijanci djeluju.
Na Madagaskaru je 25 posto katolika, a kršćana više od 50 posto, pet do deset posto je muslimana, a ostali su pogani, odnosno oni s tradicionalnom vjerom.
“Mi im pomažemo da postanu kršćani, jer vidimo da ih vjera može osloboditi, jer ovi koji su u tradicionalnoj vjeri, animizmu, boje se kojekakvih duhova”, pojašnjava misionar Stuhli najavljući da će svoj misionarski poziv obavljati do kraja na Madagaskaru koji mu je, kao i drugim misionarima, postao dom. U Hrvatsku dolazi svake dvije godine na kraći odmor i to zimi, koje tamo nema.
Povezane vijesti...
-
-
-
-
-
-
----------
