“Već dugo mislim da bi bilo dobro da se vratim u Đakovo, u Slavoniju”

Ovih vrućih ljetnih dana u našem se gradu mogu sresti brojni Đakovčani i Đakovčanke koji žive i rade izvan Slavonije, a odlučili su cijeli ili bar dio svog godišnjeg odmora provesti u Đakovu.
Jedna od njih je i Zrinka Posavec, akademska glazbenica, pjevačica, pedagoginja, dirigentica, producentica, pjesnikinja, a od prije tri godine i umjetnička direktorica Ansambla Lado, koju smo zatekli na subotnjoj kavi u gradu.

“Tu sam odrasla, tu sam rođena, tu sam sad na ljetovanju, godišnji odmor je ove godine u Đakovu, cijeli mjesec. Radim u vrtu iako je suša, ali nešto pokušavam, radila bih neki novi vrt, neki bio vrt pa osmišljavam kako ću to sada napraviti za jesen, bila sam na placu, radila bih zimnicu pa onda gledam gdje ću kupiti papriku, koje je kvalitete i tako,  baš se bavim nekim lijepim radovima. To me jako ispunjava. I prije sam tako uvijek nešto radila zato što se dobro odmorim od svega onoga što radim tijekom godine i dok to radim, onda osmišljavam nove stvari tako da mi to najviše paše; aktivni rad rukama i u zemlji”.

Takvi trenuci, priznaje, odmak su od užurbanog života koji joj je donijela nova pozicija.

“Što se tiče Lada, ne mogu uopće se vraćati još uvijek unazad zato što je jako puno toga prošlo i to je tako jedna brzina kojom se događa sve što se događa u Ladu, to je jedan stroj koji sam preuzela prije nepune tri godine. Ponekad ne znam gdje se probudim, u kojem gradu, u kojoj državi, doslovce je tako. Ponekad s aviona ideš odmah na scenu i dosta je to zahtjevno i jako je puno ljudi oko mene, puno dogovora, puno sastanaka, puno fantastičnih situacija i puno izazovnih situacija gdje treba odlučiti nešto u trenutku kako ćemo i na koji način dalje, tako da mi je teško se vraćati i još uvijek sam jako u tom nekom adrenalinu, ali kada se ovako opustim i kad sam na godišnjem dogovorili smo se da se ne zovemo, samo ono što moramo ako je nešto hitno, tako da mi ovo jako dobro dođe da vidim za dalje, da onda u nekim pauzama pišem muziku za Lado tako da sam malo i kreativna, ali, zapravo, puno više se odmaram”, pojašnjava umjetnička direktorica Ansambla Lado dodajući da joj je ta funkcija donijela i novu odgovornost, a ponekad i trenutke preispitivanja vlastitih odluka koje su je dovele u izazovnije životne situacije.

“Ponekad se i preispitujem je l’ mi to trebalo, bit ću iskrena, ponekad je zaista zahtjevno, ali to brzo prođe, pogotovo kada budu izvrsni koncerti, onda čovjek bude zahvalan i kad čuje feedback od ansambla da su zadovoljni i kad ja vidim da sam zadovoljna, da su dobri koncerti i kad publika ocijeni da je dobar koncert, tako da mislim da je ipak puno više toga da sam zadovoljna nego da nisam zadovoljna, ali da je zahtjevno, je”.

Zrinka također priznaje da joj nije bio problem prilagoditi se samom ansamblu.

“Mene su uvijek pripremali da će biti teško s organizacijom unutar ansambla i da je to dosta zahtjevno,  međutim, meni to nije toliko zahtjevno, ja sam se tu jako dobro snašla. Ja jako volim ljude, volim ansambl i ja sam još uvijek u njih zaljubljena i kad krene koncert mene taj adrenalin i ta zaljubljenost u njih jako vuče gore u smislu mog pozitivnog razmišljanja.  Ja sam nakon corone preuzela Lado i dvije je godine bilo zatišje, nije bilo toliko puno programa, nije bilo toliko koncerata. Mi smo se sad vratili ponovo na sto koncerata godišnje, što je zapravo bilo prije nekih pet, šest godina, tako da smo svi iznenađeni koliko puno nastupamo”.

Za realizaciju vlastite vizije budućeg djelovanja jedinog profesionalnog folklornog ansambla u Hrvatskoj ova odvažna Đakovčanka, kako tvrdi, ima dovoljno i hrabrosti i odlučnosti.

“Mi smo u zadnje tri godine zaposlili oko dvadeset novih zaposlenika, umjetnika ansambla i ja bih još voljela vidjeti njihov pravi procvat, tih mladih ljudi i mislim da oni mogu jako puno dati, a što se možda ne vidi u ovome trenutku, ali to je ono što očekujem i to želim još doživjeti. Za realizaciju te vizije treba biti hrabar”.

Zanimalo nas je koliko ovaj angažman u Ansamblu Lado ostavlja prostora za onaj dio karijere po kojemu je Zrinka Posavec postala poznata široj javnosti?

“To je jako dobro pitanje. Ja sve što sam radila, a radila sam muziku, pisala poeziju, puno sam pisala različitih tekstova i sve što sam radila radila sam, neću reći uspješno, ali s puno ljubavi i puno je tu bilo jako dobrih stvari koje su se otvarale i kroz glazbu i kroz poeziju, a sada radim isto to, ali samo za Lado i ja sam i dalje ispunjena jer svi moji kreativni kanali rade, samo što sad rade za Lado i nitko meni to ne može oduzeti da se ja nakon Lada vratim u svoje teme, tako da mislim da je ovo idealno mjesto za mene”, zaključuje Zrinka Posavec priznajući da u svojoj viziji ima mjesta i za Đakovo.

“Ja već dugo vremena mislim da bi bilo dobro da se vratim u Đakovo, u Slavoniju. Sad još uvijek je to nemoguće jer sam u Zagrebu i još uvijek u radnom odnosu, ali za nekakvu budućnost ja se već dugo vremena vidim da sam tu u Slavoniji”.

Za kraj, pitali smo koliko je ovaj dio Hrvatske kulturna provincija?

“A, to je sad teško reći zato što je, po meni, cijela Hrvatska provincija, ne samo Đakovo, ali ako ćemo gledati po kulturi, po publici, ljudima, ja bih rekla da je ovo jedan kulturniji dio Hrvatske. Možda se to vama ne čini tako, ali kad čovjek ima koncerte i uspoređujući s nekim drugim krajevima i regijama, slavonska publika je najbolja”, poručuje umjetnička direktorica Ansambla Lado.