“Iz Đakova odlazim s osjećajima zahvalnosti i mirnoćom”
S današnjim danom svoje četverogodišnje svećeničko služenje u Đakovu, u Župi Svih svetih, završava župnik Ivan Lenić.
Od župljana će se oprostiti tijekom večernjeg misnog slavlja u katedrali, a uoči odlaska župnika Lenića pitali smo s kakvim osjećajima odlazi iz Đakova?
Prije odgovora podsjetio je da je u Đakovo, odnosno u najveću župnu zajednicu u kojoj su smještene središnje nadbiskupijske ustanove i sestre svetog Križa, a što također, kako naglašava, utječe na ukupne aktivnosti, došao “sa zadrškom i u vrijeme kada je razdoblje korone polako jenjavalo, ali su još uvijek neke stvarnosti pa tako i pastoralnoga života bile reducirane i trebalo ih je vraćati u novonormalno”. Ističe da mu je naglasak bio na promicanju zajedništva.
“Odlazim s osjećajima zahvalnosti Bogu za ovo iskustvo jer kada mi je prije četiri godine stavljeno od naših biskupa da prihvatim službu župnika ovdje, kao i toliki drugi, nekako sam sa zadrškom to prihvatio, ali s druge strane i raspoloživo jer sam i sebe želio malo spustiti na zemlju i smiriti da opet služim kao svećenik na ovome mjestu. Odlazim s mirnoćom, ja sam se trudio tijekom ovo vrijeme, a daljnje razdoblje će nekako donositi i pokazivati plodove jer obično u našem svećeničkom životu oni nisu odmah vidljivi jer se radi o ljudima, ali ipak tragovi uvijek ostaju.
Što se tiče moga premještaja, ja sam ga zatražio radi osobnih razloga budući da se u obitelji lani dogodila smrt najmlađeg brata koji je brinuo i o mami i ja sam sada osjetio da ja to moram preuzeti, tako da sam smatrao potrebnim biti i u manjoj župi, a onda isto tako i bliže svojoj kući. Nekada nam stvarnost života donose i ono što mi ne planiramo, nego ono što moraš staviti u svoj život i prihvatiti da mora nekada biti i drugačije da bismo onda i tu ljudsku dimenziju, na koju pozivam konačno i svoje drage vjernike, isto tako poštivali, a isto tako i onu svećeničku, a to je služenje i spremnost na služenje i drugdje”, izjavio je velečasni Lenić naglasivši da je, kako kaže, zahvalan Bogu za život u ovoj vjerničkoj zajednici koja je i puno šira od samih župljana Svih svetih koji se okupljaju u katedrali jer se ovdje susreću i vjernici okolnih župa, ali i iz drugih mjesta iz kojih dolaze na misu u katedralu, posebno večernju”.
“Ja svakako nosim jedno obogaćenje za ove četiri godine i ono što nosim jedno obogaćenje vjerom tolikih ovdje u Đakovu, to moram reći. Svaka sredina ima i svojih bremenitosti, ima i nekakvih možda tvrdoća u mentalitetu, ali ono što me je uvijek ohrabrivalo kao župnika jesu, naprimjer, vidjeti tolike mlade bračne parove s djecom u katedrali. To mi je bila uvijek jedna radost, onda vidjeti, koliko kod možda nisu tako jako naoko aktivno prisutni, tolike mlade u katedrali na nedjeljnim misama, na ispovijedi, te naši iz inozemstva kada dođu svojoj kući u svoj zavičaj. Onda, isto tako, i zaista veliki broj župnih suradnika. Ja ako ću za ičim požaliti kao župnik iz ove đakovačke sredine, to su zaista evo ti dragi ljudi i dragi vjernici koji su tiho, nenametljivo, svojom vjerom, a isto tako i nekakvim svojim tihim i nenametljivim oblicima suradnje pratili, pomagali, podržavali i dijelili smo život”.
– Je li u protekle četiri godine bilo i razočaranja tijekom služenja u Đakovu?
“Ja sam već u takvim godinama da si u svoj život ugrađujem da ima mjesta i za jedno i za drugo i da će i jedno i drugo biti, tako da sam tu vrlo realan da mogu se nositi i onda kada dođu poteškoće, i onda kada dođu neuspjesi. Nekako, što čovjek postaje stariji više se stavlja u realnost i gleda je onako posve realno tako i ja, onda pogotovo kada je gledaš i u svjetlu evanđelja, da ne govorimo u svjetlu Gospodina Isusa koji je svašta prošao s ljudima i u životu i onda ne trebamo za sebe tražiti ništa više, to nam je sasvim dovoljno, tako da i sam sebe nekako odgajam i vodim da, unatoč svemu što bude, a bude križeva i u odnosima i u ovome i onome, da nekako nas nose i raduju upravo ono što obogaćuje, ono što je lijepo, ono što nam daje jednu nadu”, sublimirao je svoja iskustva iz Đakova velečasni Ivan Lenić.
Povezane vijesti...
-
-
-
-
-
-
----------
