Šest je godina otkako je Grad Đakovo preuzeo Mimozu koja još uvijek propada. Tim povodom priopćenjem se oglasila gradska vijećnica Mirjana Adrić.
“Iako je MIMOZA biljka koja može preživjeti niske temperature, ipak zahtijeva puno sunca, ostaje nam vjerovati da i naša đakovačka MIMOZA, nakon niskih udaraca, jednom mora dočekati i svoje sunce. Naime, ovih dana navršava se još jedna godišnjica, šesta po redu, od kad njome gospodare i upravljaju naši gradski oci, baš onako kako to oni jedino i znaju.
Ali zato se ponekad znaju kititi tuđim perjem, kada svoju svečanu delegaciju visokih dužnosnika u vrijeme Đakovačkih vezova vode u za javnost nepoznate lokacije, umjesto da raskoš svojih ideja i dostignuća pokažu u svom Šokačkom dvoru. Obuzme vas tuga, jad i gorčina kad gledate taj nered i nerad, ruglo do rugla, dok istovremeno s respektom vidite kako to može biti drugačije, kad grad vode ljudi koji ga vole i znaju. Pa je tako ovih dana u malom slavonskom gradiću Orahovici, koji ima svega 4.500 stanovnika, s proračunom od 8,5 milijuna eura, održana svečana promocija studenata na orahovačkom fakultetu, koji već 9 godina djeluje u tom gradu u koji se vraća mladost i život. U Orahovici je ovih dana otvorena moderna, natkrivena gradska tržnica za koju se inače kaže da je žila kucavica svakog grada. Kuca li još srce našega grada? Hoćemo li stvarno dopustiti da se lagano ugasi? Da odgovornima nije stalo, da ne znaju, to je jasno, a gdje smo mi njegovi građani? Zašto šutimo, zašto mislimo da to tako mora biti, jesmo li baš svi korumpirani ili nam baš stvarno do našeg ĐAKOVA nije stalo? Vizija i djela biskupa Strossmayera koji je svojim projektom života nametnuo sliku i ulogu Đakova, što nas danas još jedino i čini gradom, je poruka koja obvezuje i nas danas”, navodi se u priopćenju gradske vijećnice Mirjane Adrić.
Foto: Arhiva
1 komentar