Đakovčanka Ena Ćurić zagrebačku adresu mijenja briselskom

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i brojnim građanima otvorila se mogućnost zapošljavanja u službama Europske komisije. Među onima koji su uspjeli ispuniti visoke standarde europske administracije je i Ena Ćurić, Đakovčanka sa zagrebačkom adresom, koja se sprema Zagreb zamijeniti Bruxellesom.

– Rekla bih da je to bio logičan slijed moje karijere koja je počela u Zagrebu prevoditeljskim poslom. Specijalizirala sam se za pisano prevođenje, završila sam prije toga u Osijeku na Filozofskom fakultetu engleski i hrvatski jezik i sada već skoro devet godina radim u Zagrebu u jednoj prevoditeljskoj agenciji. Krajem prošle godine, u studenome, odlučila sam se prijaviti na natječaj Europske komisije za prevoditelje za hrvatski jezik. Nakon dugotrajnog procesa selekcije, koji je uključivao više elemenata provjere, od početka sljedeće godine počinjem raditi u Bruxellesu u Europskoj komisiji kao prevoditeljica.

-Koliko vas je bilo na natječaju, kakva su vam osobna očekivanja bila i jeste li se pribojavali ishoda?

– Pribojavala se jesam, ali sam nakon devet godina rada na takvim i sličnim dokumentima kakve Europska komisija izdaje smogla nekakve hrabrosti da se prijavim. Što se tiče samog broja prijavljenih, ne znam budući da je taj podatak u većini procesa bio tajan i dalje ga nisam provjerila. Nisam sigurna objavljuju li, mislim da objavljuju, ali nisam gledala koliko se ljudi prijavilo s tim da je cjelokupna selekcija i sami proces testiranja rađen online s nadzorom putem kamere laptopa, zatim je bio razgovor s nekakvim povjerenstvom za odabir, također online putem kamere i nakon toga je uslijedio liječnički pregled koji se obavlja u samom Bruxellesu nakon čega su mi dali ponudu za zaposlenje.

– Što vas čeka u Bruxellesu?

– Nadam se da me čeka uspješan nastavak karijere, nadam se da me čeka prilika za učenje novih stvari za usavršavanje svog zanata, a od konkretnih stvari koje znam da me čekaju, čeka me proces uvođenja u posao koji vodi mentorica koju sam dobila i zaista nisam sigurna kako će sami poslovni dani izgledati, ali vjerujem da će biti vrlo zanimljivo. Radi se o pisanom prevođenju, o prijevodu europskih direktiva i uredbi i sličnih odluka, smjernica i slično, dakle, što se tiče pisanog prevođenja, zaista sva dokumentacija koja je potrebna morala bi biti objavljena na hrvatskom jeziku i tu onda ddolazi Odjel za hrvatski jezik u Bruxellesu koji prevodi na hrvatski.

– Koliko vas je?

– Ne znam, pitala sam, ali budući da se pola intervjua ne sjećam jer je veoma stresno, mislim da je voditeljica rekla da nas je oko 30, s time da ću to vidjeti kada dođem tamo.

– Đakovo, Zagreb, Bruxelles, što znate u ovome trenutku o uvjetima života, cijenama, o plaći? Bruxelles je među najskupljim gradovima, jeste li već dosad organizirali život na novoj adresi?

– Vjerujem, koliko sam vidjela, koliko sam imala prilike tamo boraviti, da je poprilično skuplje nego Đakovo, pa i Zagreb, ali što se tiče nekakvog baš praktičnog života, još ga nisam tamo iskusila. Naravno kad sam došla, pojela sam nešto u restoranu, ali naravno da ću tamo kada budem živjela nešto kuhati. Nisam sigurna kako će se to odraziti na financijsku situaciju, ali poprilično su skupi stanovi, plaće visoke, u samim institucijama Europske unije plaće su vrlo dobre. To je sve objavljeno na stranicama Europske komisije. Sve mora biti transparentno, sve se zna, tko ima kakvu plaću tako da mislim da će biti dobro iako je grad skup.

– Koliko onda prevoditelji zarađuju?

– Pa otprilike, koliko sam vidjela, to bi bilo od nekakve početne plaće od nekakvih tri i pol tisuće eura pa prema šest, sedam, ovisno o godinama iskustva, ovisno o radnom stažu prije, radnom stažu tamo.

– Stan ste našli, organizacija života koliko vam je izazov, mimo ovog profesionalnog?

– Pa, podosta velik izazov budući da se dosta toga mora organizirati, hajdemo reći, na slijepo, ali naravno, danas je to sve putem interneta olakšano i moguće pa sam tako rezervirala nekakav privremeni stan na par mjeseci čisto zbog nekakve osobne paranoje koja uvijek postoji da neću zadovoljiti na probnom roku ili nešto slično, a onda, kada se dogodi da sam prošla taj probni rok, nadam se, onda ćemo gledati nekakav malo trajniji smještaj koji bi trebao biti nešto povoljniji budući a se većinom u toj zemlji iznajmljuju nenamješteni stanovi, a ovo je nešto na početku privremeno, nnamješteno.

– Koliko vam je Đakovo dosad značilo, a koliko će značiti kada odete u Bruxelles?

– Uvijek, uvijek! Mislim da će značiti više od Zagreba budući da nas Zagreb neće ništa posebno sada vezati, nego ćemo se iz Bruxellesa vraćati u posjet obitelji u Đakovo tako da je Đakovo oduvijek tu kao matično.

– Dokud sežu profesionalne ambicije?

– Mislim da je, što se tiče mog posla baš kao prevoditeljice, rekla bih da je to nekakav krov, ali ćemo vidjeti samo koliko će taj krov potrajati.

– Obitelj?

– Suprug će se, nadam se, za par mjeseci, ako ja zadovoljim na probnom roku, preseliti isto s našim psom u Bruxelles.