„Sveci su poput naših navijača s tribina koji nas hrabre i potiču kada nam koraci smalakšu”
Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana velečasnog Ivana Kunčevića, župnika in solidum Župe Svih svetih, zamolili smo za pojašnjenje tih svetkovina.
– Smisao svetkovine Svih svetih ponajprije je u tome što nam poručuje da je važnost svetaca za naš život velika, u svecima mi gledamo primjer koji trebamo nasljedovati kako bi živeći moralno i mi zaslužili doći u Kraljevstvo nebesko. U teologiji postoji putujuća Crkva, to smo mi koji smo ovdje na zemlji i koji se trudimo i patimo da bismo došli u Kraljevstvo nebesko, i oni koji nas s neba zagovaraju. Gotovo da svaki čovjek ima nekoga omiljenog sveca, odnosno nekoga kome se posebno moli i, zapravo, to možemo usporediti, odnosno cijelu važnost svetkovine Svih svetih izraziti putem jedne jednostavne slike, a to je da smo mi ovdje poput tima koji na terenu se bori, bori da ostvari gol, odnosno pobjedu, pobjedu života, odnosno da zavrijedimo ući u život vječni, a sveci su poput naših navijača s tribina koji nas hrabre i potiču kada nam koraci smalakšu da idemo hrabro naprijed. Baš me nedavno jedan grobar pitao na groblju koji je povezan toliko s tim pitanjem života i smrti, koja je razlika između Svih svetih i Dušnog dana jer se prije na Svi svete išlo u crkvu na misu, a na Dušni dan na groblje, a danas ljudi na Svi svete idu na groblje. To je prije svega iz praktičnih razloga zbog toga što je kod nas u RH svetkovina Svih svetih neradni dan, a Dušni dan nije i onda ljudi koji dođu sa strane iskoriste taj neradni dan kako bi otišli na groblje pomolili se za svoje pokojne.
Zapravo, spomen svih vjernih mrtvih, odnosno Dušni dan se slavi dan poslije i na taj dan, zapravo, mi onu ljubav koja nam je ostala u srcu, ona zahvalnost koju imamo prema svojim dragim pokojnima, mi ju pretačemo u molitvu za spasenje duša naših pokojnih. Prema teološkom nauku, u trenutku smrti pokojnik više ništa ne može učiniti za sebe i u potpunosti je prepušten Božjoj milosti i našim molitvama i često ljudi budu u očaju, u tuzi velikoj mjesecima i godinama. Kažu, ne možemo više ništa učiniti za naše drage pokojne u smislu evo, možda bi, da smo znali da će tako naglo umrijeti možda bi izrazili ono što nam je na srcu, možda bi učinili nešto lijepo i onda im ja kažem pa, tek sada možete puno učiniti za njih. Svu tu svoju ljubav, sve to svoje žaljenje, što niste kvalitetnije iskoristili vrijeme, usmjerite na molitvu za njih kako bi Gospodin primio tu vašu molitvu i njih oslobodio grijeha ako je koji ostao na njihovoj duši kako bi iz čistilišta prešli u nebo.
– Tiha molitva uz plamsaj svijeće i cvijeće na grobu vanjski su znaci te naše zahvalnosti i sjećanja na preminule koji više nisu s nama?
– Svjetlo je u kršćanstvu simbol života i mi na Vazmeno bdjenje ulazimo s velikim svjetlom i svijećom koja predstavlja Krista i svatko od nas koji želi taj Kristov život, odnosno život vječni pali svoju svijeću na toj Kristovoj svijeći. Svijeća na groblju također, njihov sjaj zapravo, govori da njihov spomen, odnosno sjećanje na njih nije nestalo, da njihov život u tom svjetlu simboličnom u nama živi i dalje i zahvalnost za sve što su učinili.
Aranžmani nipošto umjetni, nipošto umjetni zbog toga što cvijet, odnosno rascvjetanost cvijeta pokazuje ljepotu, čudesnost, posebnost života i ako mi donosimo umjetne aranžmane, onda zapravo nije to više nešto prirodno. Taj aranžman stoji, ne stoji, a ovako ja živo cvijeće donosim počesto, pa to pregledavam, odnosno onda to cvijeće uistinu simbolizira živo sjećanje, a donijeti nekakav plastični aranžman tek toliko nema baš nekog prevelikog teološkog smisla”, ističe velečasni Kunčević.
Povezane vijesti...
-
-
-
-
-
-
----------
