“Voljela bih da imamo malo više srca!”
U povodu Dana Grada danas smo zabilježili priču naše sugrađanke Julijane Matković, rođene Đakovčanke, koja je prije tri godine, a nakon 47 godina provedenih u Njemačkoj, odlučila vratiti se u rodni grad.
Spremno je i bez dugog razmišljanja na prigodno pitanje što bi poželjela svome gradu za Dan Grada odgovorila “manje gladnih ljudi i onih koji prose”.
Tu je svoju želju odmah i elaborirala nedavnim iskustvom koje je imale kada ju je, kako kaže, posjetila žena koja prosi tražeći nešto da može skuhati djeci.
„Majka je šestero djece, nisam je ispitivala, samo sam vadila iz kuhinje što sam imala. Inače, imamo još 609 gladnih ljudi koji posjećuju socijalnu samoposlugu u Mažuranićevoj ulici gdje ponekad znam naići tamo. Žao mi je što je to tako i voljela bih da je to drugačije, da imamo malo više srca. Mogu kritizirati gradonačelnika jer je sramota što radi i na koji način se ponaša. Gdje je kada nešto treba? Dugo sam živjela tamo gdje se drugačije živi, gdje se čovjek poštiva, a toga ovdje jednostavno nema i neće ni biti dok premijer govori da odu svi kojima se ne sviđa u Hrvatskoj”, kaže naša sugrađanka.
„Vidim da svatko radi samo za svoj stražnji dio, žalosno, ali tako je. Izvlače lovu gdje god mogu, varaju koga stignu, tko se prevariti da i na to smo spali i baš mi je žao tih koji stvarno nemaju, da ljudi moraju ići prositi… Rekli su mi ovi u socijalnoj samoposluzi koliko ima gladnih ljudi i to mi je strašno žao i kada mi takav netko dođe nisam od onih koji će dati novac nego odvedem u trgovinu i i kupim što im treba. Ova što mi je došla na vrata molila je i što sam mogla nego dati, ima šestero djece i to je više nego grozno. Sretna sam što sama imam i što mogu dati i što ne moram primati”, kaže dodajući da se vratila u Đakovo nakon smrti sina u Njemačkoj.
„Meni je grad jako lijep, obožavam naš Veliki park i sve druge parkove, sjećam se Velikog parka kada se zaključavao, sjećam se i Malog parka s ogradicom, žao mi je praznih kuća, Đakovo je krasan grad, lijep je grad i sve, ima i jako finih ljudi koji se isto žale da je močvara, kaljuža…,. Ima krasnih mladih ljudi, ali tko će njih podržati…?”, zaključuje svoje razmišljanje o stanju u gradu Đakovčanka Julijana Matković.
