„I kad čovjek pomisli da je ingenioznost gradonačelnika Mandarića na svom vrhuncu, da dalje ne može, uvijek ispočetka oduševi, ostavi bez teksta i potvrdi da njegovoj smjelosti i drskosti nema kraja, pa i kad je na rubu zdravog razuma i samog zakona”, ističe u svom priopćenju nezavisna gradska vijećnica Mirjana Adrić.
„Voditi grad, donositi odluke o budućnosti grada, surađivati sa svojim sugrađanima, nije u opisu funkcije kako je on zamislio biti gradonačelnik, jer on nije došao služiti nego se poslužiti.
Ulogu gradonačelnika shvatio je kao vrijeme rezervirano baš za njega, u kojem u što kraćem roku mora zadovoljiti sve svoje egzistencijalne potrebe.
Građani će se već nekako snaći, ako baš i ne, mogu i otići, reći će im “AUF WIEDERSEHEN“.
To se ne odnosi na sve, jer neki mogu otići, a neki po svaku cijenu moraju ostati.
Grad i gradski proračun pretvorio je u svoje “obiteljsko gospodarstvo”, gdje je uz dobru organizaciju posebno važno dobro pozicionirati članove “obitelji” kako bi došlo do realizacije zamišljenog.
Lojalne i pouzdane članove šire i uže zajednice, po logici dobrog gospodara, raspoređivao je postepeno kad je, koga i gdje trebalo, s vizijom njihove duge i sretne budućnosti, a kad su oni sretni , sretna je i cijela zajednica. Prisjetimo se bratića, sestrični, kumova, šogora i svih drugih njemu važnih.
U realizaciji vizionarskog plana vodio je računa o slijedu događanja, tako da je svakoj radnji prethodila temeljita predradnja.
Vrh domišljatog i razigranog plana je raspoređivanje svog bivšeg zamjenika Francema za ravnatelja škole u Strizivojnu, u stranačko gnijezdo. Kako bi obitelj Francem dugo i sretno živjela bilo je normalno zaposliti i suprugu, gospođu Francem, tu negdje blizu, u Turističku zajednicu.
Sve je to bio put do prve dame, gospođe Jelene, supruge gradonačelnika Mandarića, koja je ovih dana konačno zaposlena na puno neodređeno radno vrijeme u Osnovnu školu “Ivana Brlić Mažuranić” u Strizivojni čiji ravnatelj je već ranije pozicionirani gospodin Francem.
Činjenica je da je gospođa Jelena na pragu 40-tih i da nije zaposlena.
Njezino pravo na rad zaista nitko ne dovodi u pitanje, jednako kao i pravo ostalih građana.
Možda je veće pitanje, zašto gospođa Jelena, do prije nekoliko dana, nije sukladno svojim referencama zaposlena na slobodnom tržištu rada, zašto tržište rada nije prepoznalo njezine kompetencije, a obrazovanje informatologa nudi široku lepezu poduzetničkih kao i onih drugih mogućnosti, a ne isključivo proračunskih.
Možda je odgovor i u činjenici da je i sam proces stjecanja diplome trajao znatno duže od redovnog vremena studiranja, tako je gospođa Jelena diplomu stekla u poodmaklim studentskim godinama.
Ali evo baš sada, slučajno, baš ona, baš u školi kojoj je ravnatelj gospodin Francem, bila je najbolji kandidat od svih prijavljenih, tako je konačno i obitelj Mandarić stekla uvjete za dug i sretan život, čiji smo mi sponzori.
Pred kadrovski popunjenim i osnaženim obiteljskim gospodarstvom Grada Đakova, vođenim inovativnim projektima gradonačelnika Mandarića i pratećom ekipom, svjetla je budućnost jer uz sretne pojedince sretna je i cijela zajednica”, zaključuje u priopćenju nezavisna gradska vijećnica Mirjana Adrić.
FOTO: Arhiva
omentara