“Dobar svećenik prije svega mora biti dobar čovjek, povezan s ljudima i otvoren za svakoga”

“Odvaži se i budi hrabar”, mladomisničko je geslo našeg sugrađanina Nikole Klemena koji u nedjelju ima mladu misu. Nikola je bio hrabar pa je uoči nedjelje i trodnevne duhovne priprave koja prethodi njegovoj mladoj misi prihvatio naš poziv i gostovao u našem programu.

„Turbulentno sam ovih dana, sve treba posložiti za trodnevnu pripravu ali i za samu mladu misu.”

Što morate složiti, zar ne morate samo u glavi biti složeni a ovo drugo će drugi odraditi?

„U glavi naravno, ali i u srcu i duhovno biti pripravan. Mogu hrabro i odvažno reći da sam pripravan. Mislim da svatko na početku svog poziva u budućnosti vidi najbolje, ali uvijek tu može biti raznih kušnji, padova i problema koji te mogu snaći, ali ja se ne bojim što me čeka na mojem putu. Strah uvijek mora postojati i biti prisutan, to je život.”

Sigurno nije slučajno odabran slogan „Odvaži se i budi hrabar”?

“Naravno da nije slučajan. Trebalo je puno odvažnosti i hrabrosti od samog početka, od razmišljanja o svećeničkom pozivu, pa odluka o odlasku u sjemenište, završavanje fakulteta, proći formaciju, zarediti se za đakona, pa evo i za svećenika.”

Koji je bio trenutak konačne odluke?

„Sve je počelo u srednjoj školi kada su ta promišljanja dolazila u srce. Pošto sam bio član Frame Đakovo, kroz tamošnji odgoj i susrete, znam da smo išli na obećanja kod fra Luke Banovića, i tamo kad sam vidio sve fratre i svećenike, zasjalo mi je to sve u srcu i pomislio sam, pa zašto ja ne bi postao svećenik ili franjevac? To je bila klica koja se upalila u mom srcu. Tu klicu sam zapečatio nakon svoje svete krizme, u svom srcu sam pomislio, evo Gospodine, nakon ove dvije godine srednje škole ja ću se odlučiti biti tvoj svećenik.”

Je li bilo promišljanja o toj odluci?

„Bilo je promišljanja, ali čovjek tek kada uđe u taj svijet vidi kako je to sve. Na kraju treće godine fakulteta otišao sam na jednu pauzu iz sjemeništa. To je bila moja vlastita odluka jer sam se želio još jednom udaljiti i pogledati je li to moja završna odluka, da ja budem svećenik. Nakon te pauze sam se vratio i odlučio postati svećenik.

Kad se kaže svećenik, koja je prva asocijacija, vaša slika svećenika?

„Kako bi rekla Poslanica Hebrejima: Uzet iz naroda i postavljen za narod. Svećenik je čovjek koji ljude privlači Bogu, čovjek kome svatko može pristupiti i pronaći utjehu. Svećenik je Božji čovjek, ali je i dalje čovjek, koji živi na ovoj zemlji. Ima i božansku dimenziju, ali i ovu ljudsku. Ako želite biti dobar svećenik prije svega morate biti dobar čovjek, povezan s ljudima, biti otvoren za svakoga i biti na raspolaganju. Dok sam gledao našeg bivšeg župnika velečasnog Ćorluku, on mi je gradio jednu sliku svećenika i oduševio me s tom slikom i takav bi i ja htio biti.”

Koliko se kao mlad svećenik odričete života svojih kolega, generacije, pada li vam to teško?

„Možda je malo prerano za to pitanje, ali svakako, ja sam čovjek, čovjek koji se voli i družiti. Dosta dugo sam razmišljao i o tome da će drugi imati svoje obitelji i potomstvo, mislim da većina svećenika upravo najviše o tome razmišlja. Sve je dobro dok si mlad i dok si u pokretu, a onda kad odeš u mirovinu i starački dom onda dolazi i usamljenost. Dokle god svećenik može raditi, a mi radimo do 75 godine na župama, onda je on posvećen i nema tu prostora za neku veliku samoću.

Kako ćete provesti još ovih nekoliko dana do mlade mise?

„Sigurno bez puno sna i dosta užurbano. Pripreme su i kod kuće i u župi, ponajprije zbog same ceremonije, pripreme govora, zahvala, uređenja katedrale. Obitelj je sretna i zadovoljna, puno im je srce, pa je sve nekako lakše podnijeti. Duhovna priprava počinje sutra u 18:30, svetom misom koju predvodi velečasni Ivica Raguž, pjevaju sestre Svetog Križa, pod voditeljstvom sestre Svjetlane.”

„Pozivam sve naše župljane i sugrađane, na trodnevnu duhovnu pripravu uoči moje mlade mise. U subotu je i duhovno bdjenje od 20 sati u maloj crkvi. U nedjelju je mlada misa koja počinje u 10:30, naravno i svečani roditeljski blagoslov. Želim poručiti sugrađanima da su svi pozvani, i da se mole za mene ali i za ovu župnu zajednicu, za nova svećenička i redovnička zvanja. Ja bih jako volio da se još netko odluči odgovoriti na Božji poziv, pa da za nekoliko godina opet pripremamo mladu misu.”