Milanović: „Mali broj pravih ljudi je 1991. godine branio Hrvatsku”
Udruga veterana 122. brigade Hrvatske vojske danas obilježava 15. obljetnicu djelovanja.
Pokrovitelj svečanosti je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović koji je bio nazočan polaganju vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima na Vijencu kardinala Alojzija Stepinca, otvorenju izložbe fotografija u Centru za kulturu, a obratio se sudionicima i gostima na svečanoj akademiji.
„Mali broj pravih ljudi je 1991. godine branio Hrvatsku u vrijeme kada joj nitko nije pomagao”, započeo je svoje izlaganje predsjednik Milanović podsjetivši na opstrukcije koje je tada Hrvatska doživljavala, te na doprinos pravih ljudi i u BiH koji su branili Hrvatsku.
„Zato je važno da istinu sažmemo u što je moguće manje jasnih i artikuliranih riječi i rečenica koje će biti svakome jasne”, poručio je Milanović podsjetivši i na odlučnost tadašnjeg političkog vodstva, prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, hrvatskih generala nastalih u Domovinskom ratu, ali i onih koji su se školovali ranije u sustavu bivše vojske i bivše države bez čijeg znanja i vještina, kako je rekao, ne bi bilo ničega.
“Uskoro će biti deset godina da su zadnji među hrvatskim generalima oslobođeni optužbi za ratne zločine, to su Gotovina i Markač. Kao da je jučer bilo kad sam kao premijer sjedio u Banskim dvorima i čuo tu vijest. To je bio politički proces, žrtvama svaka čast i duboki poklon, ali razlikujem krivično i kazneno pravo političkih procesa čiji cilj je bio da se Hrvatsku moralno i energetski ponizi i uškopi, nemam drugog izraza. Vi ovdje koji se bavite stočarstvom i konjima, jako dobro znate što znači da riječ, da ti uzmu energiju. To im nije uspjelo iz niza razloga, ali naravno i zbog sreće. Hrvatska danas, deset godina nakon što je postala članica Europske unije, mora povući nekakvu isprekidanu crtu i izmjeriti prolazno vrijeme na tom putovanju, jer život je najčešće putovanje, manje destinacija. Vidjeti što je dobro za nas, što smo uzeli od onoga što se nudilo, koliko tu možemo biti zadovoljni, i onda trezveno bez ikakve pretjerane emocije ali nikad potpuno hladni, jer čovjek je emocija i bez emocija nema čovjeka, zaključiti što nam je za raditi dalje, kao svaka pametna, dobro složena obitelj, zajednica ili tvrtka. Gledati što se događa oko nas, koje nam se mogućnosti pružaju ali i koje nas opasnosti vrebaju.
Nije paranoik onaj koji je svjestan opasnosti, paranoik je onaj koji ih izmišlja i koji opterećuje svoja pleća i svoju glavu opasnostima koje ne postoje. Za kraj, jer mogao bih ovako još par minuta jer mislim da sam sve rekao, sve ono što ja mogu rezimirati i sažeti, još jednom izražavam svoje najdublje ljudsko poštovanje koje sam uvijek imao prema onome što ste napravili vi i vama slični, a malo vas je. To ste napravili za Hrvatsku, neke stvari su sa odmakom od 30 godina jednostavno bolje rezolucije, bolje se vide. Odmak je veći a opet nije niti daleki prostor koji odzvanja prazninom koji je bio tamo nekad davno, čiji svjedoci više nisu živi i koje je prekrio zaborav. Istinu o Domovinskom ratu i svemu onome što je Hrvatska vojska i Hrvatska država napravila sama za sebe, i u Oluji, ne da su nas tjerali nego su nas pokušali opstruirati. S obzirom da sam ovdje vidio i vaše suborce iz Bosne i Hercegovine, iz Hrvatskog vijeća obrane, bili su na polaganju vijenaca. U Bosni i Hercegovini koja ne bi bila sačuvana i definirana kao što je, zbog Daytona 1995. godine, kako to obično u ratu biva, rat se dobija na terenu u čizmama. Njezini zapovjednici iz dalmatinskih, bosanskih i hercegovačkih brigada, na nagovor i zagovor Amerikanaca koji su vas tamo poslali. Bez Hrvatske vojske, na zemlji nema Daytona, nema kapitulacije bosanskih Srba, na čelu sa ratnim zločincima Karadžićem i Ratkom Mladićem, nikada se ne bi predali da nije bilo Hrvatske vojske. Bez te predaje ne bi bilo deblokade Sarajeva. Trideset godina ili malo manje nakon tog Daytona, Hrvati u Bosni i Hercegovini zaslužuju barem slutnju pravde, pravičnosti i pravice. Bez Hrvatske vojske i Hrvatske države današnja Bosna i Hercegovina kojoj želimo sve najbolje, ne bi bilo. Vama malom broju velikih ljudi, budimo Domovini vjerni, i živjela 122. Đakovačka brigada, živjela Hrvatska vojska!”, pručio je na kraju svoga obraćanja sudionicima svečane akademije predsjednik Milanović.
