“Instrumentalizacija religije nije počela s ratom u Ukrajini. To je nešto što traje godinama, možemo reći i stoljećima”
„Instrumentalizacija religije nije počela s ratom u Ukrajini. To je nešto što traje godinama, možemo reći i stoljećima. Dakle, već od prije nekoliko stoljeća Rusija je odlučila uništiti Ukrajinu, to se pogotovo vidi u 20. stoljeću, početkom 20. stoljeća još za vrijeme Staljina kada su poubijani milijuni Ukrajinaca, počinjući od gladomora 1933. godine, uništavanje Crkve, bilo kakve Crkve koja je povezana s Ukrajinom ili Ukrajinske autokefalne crkve ili Ukrajinske grkokatoličke crkve 1946. godine, uništavanje ukrajinskog jezika, ukrajinske kulture, sve što je povezano s Ukrajinom. Tako da danas kada čujemo izjave da treba denacificirati, ustvari, govori se čak o deukrajinizaciji pa dolazimo do toga da treba skoro uništiti ukrajinski narod kao takav. E, sad, sve to da može funkcionirati na političkoj razini zahtijeva nekakvu, recimo, religijsku, duhovnu podršku koju pruža upravo Ruski patrijarhat, odnosno Ruska pravoslavna crkva koja ustvari daje toj zvijeri, tom zmaju iz Knjige Otkrivenja jednu propagandističku podršku gdje govori kako je to u ime mira, Putin je čak govorio u ime slobode, evo, želim sve ubiti, želim sve uništiti, želim sve pacificirati, ali ja bih rekao na groblju”, naglasio je u izjavi za Radio Đakovo doc. dr. Taras Barščevski, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, uoči svog gostujućeg predavanja pod nazivom „Instrumentalizacija religije u ratnom sukobu u Ukrajini” koje je održao na đakovačkom KBF-u.
Problem je u tome što mi na Zapadu, kako je naglasio profesor Barščevski, nismo znali slušati taj njihov govor.
„ I vjerovali smo kada oni kažu mir da misle barem nešto slično što i mi, kada govore sloboda, kada govore dostojanstvo ljudske osobe – misle barem nešto slično. Danas se ispostavlja da su to sasvim drugačiji polovi. Nažalost, tu je iskorištena religija, tu je iskorišteno evanđelje, tu je iskorišteno Sveto pismo, tu je iskorišten Krist i, evo, to na neki način mislim da moramo prepoznati sada, a možda najveći zadatak je kako se suprostaviti jer danas mi ipak nastavljamo misliti da se može nešto dijalogom postići. Ali, za dijalog morate imati barem nešto zajedničko, to jest, zasad ne vidim nešto zajedničkog dok ne dođe do neke promjene, neke metanoie, nekog obraćenja Ruske pravoslavne crkve i Rusije”, pojasnio je profesor Barščevski naglasivši da se također nameće i pitanje što ima crkvenog u Ruskoj pravoslavnoj crkvi danas?
„Imamo jednu vanjštinu, vanjski izgled, možda nekih parada, ljepote nekakve, ali samo vanjština, a u unutrašnjosti zaista nalazimo jednu sasvim drugu trulu stvarnost. Sad, da li se to može promijeniti? Pa, uvijek vjerujemo u Božje milosrđe, ali Bog isto zahtijeva od čovjeka i traži da se čovjek obrati, a da se obrati mora priznati prije svega i danas je možda to najveći, najteži ispit za Rusiju jer mora priznati da je pogriješila. Onda se može tražiti neko obraćenje, onda se može okrenuti, onda se može prihvatiti. Mislim da je danas za nas veliki izazov da li možemo prihvatiti, nastaviti taj dijalog, recimo ekumenski čak s nekim tko ne želi priznati, a samo opravdava recimo tu svoju agresiju, svoj nastup. Evo, mislim to je izazov, ostavljamo u božje ruke, božje milosrđe, nadamo se, vjerujemo da će do toga doći, ali ne možemo više učiniti s naše strane jer, ipak, ne smijemo iskriviti istinu i prestati govoriti o istini”, zaključio je profesor Braščevski.
