Đakovo slavi 783. rođendan
Povijest Đakova počinje u 11. stoljeću, ali područje Đakovštine naseljeno je još u neolitiku, negdje oko 5500 godina prije Krista. U doba cara Augusta, početkom 1. stoljeća prije Krista, Rimljani osvajaju Ilirik. Presudna bitka vodi se u močvarama i šikarama oko rijeke Vuke, na rubovima Đakovštine, 9. godine poslije Krista. Nedaleko od današnjeg Đakova nalazilo se rimsko naselje Certissia. Iz rimskoga doba sačuvani su brojni nalazi koji se čuvaju u Muzeju Đakovštine.
Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad – sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO, DYACOW…
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina – grad tada dobiva naziv JAKOVA, a imalo je rang “kaze” tj. kotara. Po slavnom turskom putopiscu Evliji Ćelebiji, Jakova je bila poznata po pašinim dvorima i lijepim džamijama: Hadži-pašinoj, Kaston-pašinoj i Ibrahim-pašinoj. Ostala je sačuvana ova potonja, ali pretvorena u katoličku crkvu Svih Svetih.
To je mračni dio povijesti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić.
Današnja katedrala-bazilika Sv. Petra sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.
Đakovačka biskupija i njeni biskupi ostavili su u gradu brojne dokaze svoga djelovanja. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patčić 1706.god. obnavlja ergelu. Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.
Biskup Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu, posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim vinogradima. Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. razvoj grada je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.
Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.
Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji.
U XX. stoljeću razvoj Đakova tri puta prekidaju ratovi. Posebice je tragične posljedice imao 2. svjetski rat kada su se nekoliko puta u samom gradu vodile borbe, a više puta je gađana i oštećivana katedrala, koja je pretprpjela i teška oštećenja u požaru 1933. kada su izgorjele i prve katedralne orgulje. Đakovčani su se početkom devedesetih su se opredijelili za neovisnost Hrvatske i u velekim broju uključili u postrojbe hrvatske vojske. Nakon gotovo pola stoljeća 15. rujna 1991. ponovno su vođene borbe u samom gradu između Hrvatskih snaga i jedinica bivše JNA: nakon trodnevnih borbi jedinice JNA su se predale hrvatskim braniteljima iz Đakova. Uz ratne događaje, XX. stoljeće su obilježili i posjeti svjetskih velikana Đakovu. Tako je tridesetih godina prošloga stoljeća u Đakovu boravio kardinal Roncalli, kasniji papa Ivan XXIII. Dobri. Engleska kraljica Elizabeta II, sa suprugom i kraljevskom svitom posjetila je 1972. đakovačku lipicansku ergelu u sklopu svog službenog posjeta SFRJ. A 7. lipnja 2003. zlatnim slovima ostat će zapisano kako je sluga Božji Ivan Pavao II., poglavar Rimokatoličke crkve, nasljednik Svetoga Petra, 7. lipnja 2003. pohodio biskupiju Đakovačku i Srijemsku. “Divim se ljepoti slavonske ravnice, žitnici Hrvatske”, rekao je ispred katedrale pozdravljajući narod šokačkim šeširom, darovanim od đakovačkog gradonačelnika Zorana Vinkovića.
Pet godina kasnije ponovno veliki događaj za Đakovo: 18. lipnja 2008. da je Sveti Otac Benedikt XVI. uspostavio Crkvenu pokrajinu Đakovačko-osječku te je uzdigao biskupiju Đakovačko-osječku na metropolitansko sjedište, preuzvišenog mons. Marina Srakića, dotadašnjeg biskupa đakovačko-srijemskog, imenovao je za prvog nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkoga.
Izvor: TZ Grada Đakova
