Dekan đakovačkog KBF-a o smanjenom zanimanju za studij teolgije, ali i otvaranju novih područja za djelovanje teologa u društvu

    Unazad nekoliko godina sve je slabiji interes za studij teologije. Stoga smo se na početku nove akademske godine obratili dekanu  đakovačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta profesoru dr. Vladimiru  Dugaliću koji tu činjenicu  objašanjava  i ukupnim stanjem i kretanjima u društvu.

   „Gledajući iz jedne šire perspektive sveopćeg stanja, ja moram reći da sam prezadovoljan. Naime, mi se suočavamo već više godina s nekim objektivnim poteškoćama, nije to samo problem demografskog pada i iseljavanja, tako da sveukupni broj djece koja potencijalno mogu upisati fakultete je puno manji, s druge strane, ove godine smo imali jedan veliki broj djece koji nije položio državnu maturu, a s treće strane – mi smo tu još malo hendikepirani zato što u školama nema više slobodnih mjesta za vjeroučitelje pa je lista čekanja nakon diplome po nekoliko godina. Tako, kada se sve skupa to sumira, onda jasno da se osjeti pad broja, a onda i interesa za naš studij teologije”, pojašanjava dekan Dugalić.

    No, dodaje, slična je situacija i na drugim fakultetima.

    „U toj situaciji mi ove godine moramo biti prezadovoljni jer smo upisali 12 studenata u prvu godinu i još jednog studenta u četvrtu godinu tako da imamo 13 novih studenata ove godine. To je, u odnosu na prethodne dvije, tri godine, značajan porast jer smo tada upisivali po devet, deset studenata. Znači, sada smo već u uzlaznoj putanji i već drugu godinu zaredom taj broj upisanih studenata raste. Iz te perspektive mi, jasno, moramo biti prezadovoljni. Uz to, još kada pogledam stanje na drugim teološkim fakultetima, osobito u Zagrebu, i na Fakultetu Družbe Isusove pa i na zagrebačkom KBF-u situacija nije ništa bolja. Čak bi se usudio reći u postotku, kada gledamo koliki broj gravitira Zagrebu, a koliki broj gravitira Đakovu, mi čak imamo veći postotak upisanih nego recimo oni u Zagrebu”, navodi prof. dr. Dugalić.

    Rješenje za tu situaciju dekan đakovačkog KBF-a vidi u otvaranju novih studijskih programa.

    „Mi smo pri kraju izrade elaborata i vjerujem da će za godinu ili godinu i pol dana, kada sva ta procedura prođe, krenuti barem još dva, tri nova studijska smjera na koje ćemo rasporediti upisne kvote i mislim da bi s tim onda po godinama povećali broj studenata”, najavljuje dekan Dugalić navodeći također da nije zadovoljan sveukupnim mjestom teologije u našem društvu.

    „Već dvije godine upozoravam i biskupe da se na razini cijele Hrvatske, znači na razini HBK, moraju otvoriti pregovori i s vladom i s resornim ministarstvima o prostoru gdje bi teolozi mogli djelovati. Naprimjer, mi imamo bolničke dušobrižnike i kapelane, međutim, pitanje njihove stručne spreme nije do kraja riješeno, pitanje Vojnog ordinarijata, pitanje centara za socijalnu skrb. Prema tome, sve su to područja koja po međunarodnim standardima traže tu jednu duhovnu dimenziju koju upravo jedan teolog može pružiti. To kad kažem teolog, ne znači nužno svećenik, to može biti vjernik laik koji je završio studij teologije i ima stečene kompetencije za taj posao. Prema tome, mislim da na prvoj razini trebalo bi na tim pregovorima dodatno postaviti neke ugovore koji bi regulirali stručnost i kompetentnost teologa na tim područjima. Iz toga bi, jasno, fakulteti onda napravili studijske programe i osposobljavali ljude za ta područja, ali što nam u ovome trenutku vrijedi to raditi ako oni nemaju osigurano neko radno mjesto, odnosno ako te institucije to ne traže. S druge strane, mi smo se sami pokušali malo snaći i ja se nadam da ćemo sljedeće jeseni konačno pokrenuti tri nova specijalistička studija, ali oni su usmjereni prije svega završenim teolozima koji su sada na listi čekanja. To nači jedan određeni oblik prekvalifikaciranja, a tu vidim dvije specijalizacije koje će biti izuzetno interesantne; jedna je savjetnik u psihoterapiji, gdje će se teolozima omogućiti stručnost i kompetentnost da pomažu u bračnim i obiteljskim savjetovalištima ili u nekim drugim ustanovama koje se bave obiteljskom problematikom, i drugo, to je palijativna skrb – budući da se u Hrvatskoj po standardima EU moraju početi osnivati i palijativni timovi u kojima je čak na razini EU standard zakonski određeno da mora biti i osoba teolog, nije pitanje koje vjeroispovijesti, ali osoba koja će pružati duhovnu i drugu utjehu palijativnim bolesnicima. Znači, tu postoje prostori za jaču prisutnost teologa. Da ne govorimo da teolozi nisu dovoljno zastupljeni u medijima ili u nekim drugim područjima društevenoga života gdje mislim da mi sa svojom humanističkom orijentacijom možemo pridonijeti poboljšanju odnosa u društvu. Mogu na primjer reći, bio sam nedavno s kolegicom na jednom međunarodnom simpoziju o govoru mrženje. Mi smo napravili jedno istraživanje među mladima u Hrvatskoj koliko su bili izloženi govoru mržnje, a koliko su sami bili oni koji su izricali neki određeni oblik govora mržnje i zanimljivo je da smo očekivali da će reći da su to najviše doživjeli na društvenim mrežama – to nije istina, u međusobnim kontaktima od svojih najbližih. Bili su napisali da su im najbliži ili prijatelji zavidni na uspjehu i da jednostavno iz te neke zavisti su bili izloženi onda govoru mržnje, kao i sami što su koji put u tim međusobnim odnosima, kada im nešto nije bilo po volji, neke oblike toga iskazivali. To je jedan segment društva i upravo se na tom simpoziju pokušalo progovoriti kako regulirati i društvene mreže. Zaključili smo da ni jedna pravna regulativa ne može riještiti taj problem, mora se početi od odgoja osobe. Prema tome, usudio bih se reći da, političkom govorom rečeno, ovo društvo se mora malo resetirati, odnosno mi moramo početi odgajati u jednom humanom duhu ljude na različitim područjima, a tu mjesto teologa može biti izuzetno važno jer mi po svojoj naravi smo dužni promicati mir, solidarnost, pravednost, znači unositi neke duhovne vrijedosti koje mogu samo čovjeka oplemeniti, a tek kada je čovjek oplemenjen, kada nosi one istinske duhovne vrijednosti, onda i cijelo društvo postaje bolje i tu vidim ulogu i poslanje teologa danas”, zaključio je dekan Dugalić.