Pokopan preč. Branimir Mađarac

Misa zadušnica i sprovodni obredi preč. Branimira Mađarca, župnika u Nijemcima i dekana Otočkoga dekanata, koji je preminuo 4. kolovoza 2021. u 37. godini života i 12. godini svećeništva, održani su na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, u petak, 6. kolovoza.

Lijes s pokojnikovim tijelom bio je izložen u crkvi sv. Katarine u Nijemcima, a misu zadušnicu predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić, uz koncelebraciju brojnih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Srijemske biskupije i Požeške biskupije, među kojima su bili i svećenici ređeni 2010. godine – zajedno s vlč. Branimirom – Dejan Bubalo, Robert Kirhofer, Vjekoslav Lulić, Mario Paradžik i Ivica Tušek. Prisutni su bili vjernici iz Nijemaca, Bapske i ostalih župa gdje je vlč. Mađarac bio na službi, a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor Župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka. Na kraju misnoga slavlja oproštajni govor uime vjernika Župe Nijemci izrekla je Antonela Teševkić, mag. theol., a uime svećenika Otočkog dekanata – vlč. Petar Maskaljević.

Sprovodni obredi pod vodstvom mons. Ćurića održani su u pokojnikovoj rodnoj Župi sv. Jurja u Bapskoj, na mjesnom groblju uz crkvu Gospe Bapske. Prije ukopa od pokojnika se uime generacije svećenika i kolega s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu oprostio vlč. Bubalo; potom župnik grkokatoličke Župe u Petrovcima, vlč. mr. Vladimir Sedlak te uime župnika u Bapskoj, vlč. Pavla Kolarevića i župljana Bapske – vlč. doc. dr. Josip Bošnjaković.

“Ja ne znam, Bog zna”

Započinjući homiliju biskup Ivan rekao je kako je smrt vlč. Branimira sve iznenadila iako je bilo poznato s kakvim se zdravstvenim teškoćama nosio: „Činilo nam se da je nakon medicinskih zahvata već bio dobro ojačao. Po zbroju njegove dobi računali smo da će još dugo biti među nama pa nas je njegova smrt zatekla, s njegovih navršenih 36 godina, svećenik tek 11 godina.“

Podsjetio je zatim na oproštaj iz 1992. godine „kada je tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić, opraštajući se od svog pomoćnog biskupa Petra Šolića, po duljini životne dobi ne mnogo starijega od našega Branimira, u biskupskoj službi tek 11 mjeseci, u sprovodnoj misi zadušnici pred sve okupljene stavio sljedeće svjedočanstvo: U blizini Luzerna u Švicarskoj, na starome putu između planinskih mjestâ Flüeli i Melchtal, nalazi se jedan mali spomenik s ovim natpisom: „Ovdje je poginuo mali Robert od 7 godina. Zašto? Ja ne znam, Bog zna.“ Tako je napisao dječakov otac: Ja ne znam, Bog zna! Ovo dirljivo, istovremeno tako jednostavno svjedočanstvo, ne očituje neki gorki osjećaj praznine, već nas snažno upućuje na snagu i svjetlo vjere, na onu istinu u kojoj nam progovara, rasvjetljuje nas i ispunja mudrost Božje riječi – mudrost koju do kraja ne uspijevamo razumjeti…“

Životopis (iz homilije biskupa Ćurića)

Preč. Branimir Mađarac, rođen 22. svibnja 1985. godine, kršten i najranije godine proveo je u Bapskoj. Radost djetinjstva još prije njegove školske dobi prekinut će 1991. početak Domovinskoga rata i progonstvo. Sa svojim bližnjima i sumještanima boravio je na otoku Krku gdje je u Malinskoj završio prvih šest razreda osnovne škole, a posljednja dva u Omišlju. Na Krku započinje gimnazijsko obrazovanje, a 3. i 4. razred pohađa u Vukovaru, vrativši se u svoj srijemski zavičaj i rodnu Bapsku. Godine 2004. započinje filozofsko-teološki studij i svećeničku formaciju u Đakovu gdje je diplomirao i nakon šestogodišnje priprave, s još sedmoricom svoje subraće-ređenika naše nadbiskupije, na Petrovo 2010. zaređen je za svećenika.

Prvu pastoralnu službu vršio je Otoku kao župni vikar (2010. – 2011.), nakon čega postaje župnim vikarom u konkatedralnoj župi u Osijeku (2011. – 2012.). U ljeto 2012. postaje župnikom u Gorjanima s filijalom Tomašanci, gdje ostaje tri godine (2012. – 2015.), a od 2015. godine župnik je u Nijemcima s  filijalnim zajednicama u Donjem Novom Selu i Đeletovcima. Od 2018. član je Prezbiterskoga vijeća Đakovačko-osječke nadbiskupije, a od 1. prosinca 2020. i  dekan Otočkoga dekanata.

Tekst i foto: M. Kuveždanin/djos.hr