Recept sestre Emilije za doživjeti stoti rođendan: “Samo čeznite za Bogom, jedini je moj recept”
Za sebe kaže da je najsretniji čovjek na svijetu, da ne zna što je dosada i da dane provodi u molitvi s krunicom u ruci, a osobe koje skrbe o njoj naziva anđelima.
To je časna sestra Emilia Scherer koja će u nedjelju sa svojom samostanskom zajednicom Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu obilježiti stoti rođendan.
„Vrijeme mi je kratko da neprestano zahvaljujem Bogu jer me odjenuo odjećom milosti i plaštem pravednosti”, radosno kaže sestra Emilija s kojom smo razgovarali uoči stotog rođendana.
Kaže da se ne boji smrti jer „ide u zagrljaj božji”.
„Za sada se ne bojim, ne znam kako će biti baš u času smrti, to jedino Bog zna, ali da ja sada smijem osjetiti toliko božje dobrote, božje ljubavi – ja samo kažem Gospodine, nisam dostojna i zahvaljujem – kratak dan, kratka noć da neprestano kažem „hvala ti i slava Gospodine za moj život”.
S krunicom u ruci i molitvom prolaze joj dani i noći otkako je, kako ističe, osjetila da više ne može raditi.
„Krunicu mi je u ruku stavila Gospa kada sam osjetila prvi put da više ne mogu raditi i sada je prebirem, dan kratak, noć kratka, krunica mi u ruci i nižem molitve za različite nakane, za one u potrebi.., posebno za obraćenje… Krunica mi je moje blago”, dodaje sestra Emilija koja se u svojim molitvama rado sjeti i svojih učenika od kojih joj se neki još uvijek javljaju.
Prisjeća se da je u samostan ušla 1937. godine.
„Tu ljubav prema Bogu mi je usadila moja predobra majka, ona je bila duboko religiozna, a otac nije imao ništa religioznog, ali je bio predobar u duši i uvijek vedar i radostan, on me učio i plesati tako sam ja voljela i ples i to mi je pomoglo u životu jer imam u duši tu radost prema Bogu.”, priča dalje sestra Emilija ističući, međutim, da joj otac „nikako nije bio za to da ona ode u samostan” u koji je ipak otišla nakon što je on umro.
Nakon završetka učiteljske škole poslali su je na fakultet u Zagreb gdje je, kako navodi, „svršila botaniku, zoologiju, geologiju i petrografiju, a jedan semestar slušala je i arheologiju”.
Nakon Drugog svjetskog rata, kada su sestre izbačene iz škola, počela je 1954. godine katehezirati u Đakovu.
„Zamislite preda mnom stotinu dječaka, a vjeronauk smo imali u našem staklenom hodniku, pod korom, u kripti katedrale, uvijek okružena djecom, a ja djecu jako, jako volim…”
Prebirući po uspomenama sestra Emilija priznaje da je bilo i teških situacija, posebno kada bi bila kod strogih nadstojnica od kojih se, kako naglašava, naučila disciplini, a za sestru Amadeu Pavlović, koja je proglašena Pravednicom među narodima, kaže da je bila blaga, mirna i staložena.
Na kraju, kao odgovor na pitanje što je recept za dugi život kratko odgovara – „tražiti Boga, kada imaš Boga u duši imaš sve, samo čeznite za Bogom, jedini je to moj recept…”
Opširniji razgovor sa stogodišnjom sestrom Emilijom Scherer poslušajte u nedjelju u 12:30.
Pingback: Sestra Emilija Scherer proslavila stoti rođendan | Milosrdne sestre sv. Križa
Pingback: Recept sestre Emilije za doživjeti stoti rođendan: “Samo čeznite za Bogom, jedini je moj recept”