Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Vlatka Kladarić: “Ključan je početak sviranja u đakovačkoj katedrali. Tada se nešto prelomilo”

    Vlatka Kladarić, đakovačka studentica pjevanja i  glazbene pedagogije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, nedavno je postala članica grupe Adastra. Prije samo nekoliko dana Adastra i Vlatka objavili su božićnu pjesmu “Božić je stigao”. Tim povodom Vlatka je dala intervju za ART za po DOMA. Spomenimo i to da se u sklopu adventskog programa Radio Đakova tijekom prosinca održavaju koncerti uživo, a svoj nastup svojim sugrađanima u eteru Radija poklonit će i Vlatka.

    Tko je Vlatka Kladarić?

    Haha teško pitanje za početak! Svi smo mi miks onoga kako nas drugi doživljavajukako mi sebe vidimo i onoga što zaista jesmo. Ako gledam izvana Vlatka je studentica glazbe i pjevačica, ali iznutra dijete u duši koju vesele svakodnevne stvari kao što su šetnje, sladoled, zagrljaji (koji u ovim vremenima svima fale), vožnja biciklom i slično, ali najsretnija je kad je na sceni i kad može dati publici najbolje od sebe i naravno kada to publika dobro prihvati. Vlatka ima još puno toga za izgraditi na sebi.  Nadam se da će se jednog dana ostvariti kao profesionalni pjevač i umjetnik i dirati tuđa srca pa ću imati bolji odgovor na ovo pitanje.

    Odakle ti u glazbi? Kako je sve počelo? Obitelj?

    Od malena se rodila želja za sviranjem klavira, tako sam  počela u glazbenoj školi, ali sam zahvalna roditeljima što nisu to previše forsirali, samo su me pogurali u jednom trenutku kad sam čak željela i odustati, tako da je želja  apsolutno bila moja i mislim da je to najvažnije jer sada strašno volim to što radim. I moji su glazbenici tako da mogu reći da sam, još dok nisam znala za sebe, bila okružena pjesmom. Strašno mi je važna podrška obitelji.

    Kako je došlo do suradnje s Adastrom?

    Pa ustvari slučajno, iako ja vjerujem da ništa nije slučajno, preko jedne prijateljice iz Osijeka koja me preporučila Jeronimu Mariću, pjevaču Adastre, jer im je trebala pjevačica za važan koncert, ona se baš mene sjetila, on me nazvao i sve je tako počelo. Trebao je biti samo koncert na HRT-ovoj Sunčanoj strani Prisavlja, moram priznati da je to bila prava bomba jer je trebalo imati snage i koncentracije za sto minuta koncerta koji se prenosio uživo na HRT-u, imala sam samo dva tjedna za pripremu svih tih pjesama, dečkima se jako svidjelo kako sam se snašla i odmah su me prisvojili u bend.

    Koji ti je najdraži koncert, nastup do sada? 

    Pa zapravo svaki, jer želim na svima dati maksimalno sebe, ma kao da mi je posljednji.  Ali ako trebam izdvojiti, rekla bih da mi je u najljepšem sjećanju ostao moj maturalni koncert, kojim sam završila srednju školu, posebno zato što su mi na njega došli skoro svi moji najdraži ljudi da me podrže u onom što radim. Neopisiv osjećaj. Posebna je odgovornost nastupati pred voljenima. Također nekoliko nastupa u predivnoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a neću nikada zaboraviti ogromnu pozornicu na već spomenutoj emisiji Sunčana strana Prisavlja s Adastrom, bome je to doživljaj bio!

    Kako si se odlučila za Akademiju? Kako izgleda studiranje na Akademiji? 

    Nakon raznih uspjeha u srednjoj nekako je za mene Muzička akademija bila prirodan i logičan put, znala sam samo to da moram ići na taj prijemni, da moram probati. Moram priznati da je prijemni tamo jedan od najtežih jer se traži znanje iz raznih područja, tako da moraš biti kompletan glazbenik.  Muzička akademija ima poseban način studiranja za razliku od drugih fakulteta, usmjerenost je na vježbanju, pa sate provodimo u vježbaonicama koje se moraju prethodno rezervirati zbog  velike navale, dosta je individualne nastave, često imamo različite projekte pa uz to idu dugotrajne probe pred koncert, po meni je studiranje stalno aktivno i zanimljivo. Studiram na dva odsjeka, a to su glazbena pedagogija i pjevanje.

    Što te najviše raduje u životu?

    Definitivno obitelj, prijatelji, druženja uz gitaru, ples, fina hrana, more, putovanja i životinje, cvijeće, điranje po ulicama nekog novog grada. U glazbenom smislu, na primjer vikendima pjevam obrede vjenčanja pa mi nema dražeg kada ljudi budu oduševljeni izvedbom, a najčešći komentar koji se ne izostaje je ‘’plakao sam’’ ili ‘’rasplakala si me’’. To mi daje motivacije i pogona za dalje i svaki put me podsjeti zašto baš to radim.

    Što je za tebe umjetnost?

    Umjetnost za mene je indikacija neba. Na prvu se nekome može činiti daleka, ali ako zaronite u njezine dubine, moguće je shvatiti je i tko ju zaista, u pravom smislu riječi uspije uhvatiti i doživjeti nikad je neće pustiti.  Nije ona samo bijeg od stvarnosti, nego je uz nju lakše nositi se sa svakodnevicom, barem meni!

    Je li glazba za tebe samo posao ili?

    Glazba je za mene sinonim sreće, utjehe ili ljubavi. Često ju znam zvati i svojim drugom u patnji i sreći.  Bavljenje glazbom po meni je poziv jer to je način života, to je jednostavno nešto što nosiš kući, nosiš u sebi stalno zapravo, teško da se to može odvojiti. Moj savjet svima je: ‘’Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jedan dan svog života!’’

    O čemu je nova božićna pjesma? Kako je došlo do nje?

    “Božić je stigao” je pjesma koju je napisao Jeronim Marić. Ona je božićna, ali i ljubavna. Opisuje što se sve događa u okolini u ovo najljepše doba godine, ali i u srcima. Namijenjena je za sve vrste ljubavi,  svatko se može pronaći u njoj. Bilo je tako da me Jerko samo jedan dan nazvao da dođem “nešto otpjevati”. Nisam ni znala da se radi o njoj, pjesma mi se odmah svidjela na prvu. Nisam ni slutila, taj dan, da ćemo snimiti božićnu pjesmu.

    Čega se sjećaš iz srednje i osnovne škole? Po čemu ih pamtiš?

    Najviše pamtim ljude. Osnovne se manje sjećam, ali u lijepom sjećanju su mi učiteljice razredne nastave, plesne točke s kojima smo svake godine nastupali na priredbama i igranje graničara. Iz srednje pamtim razna putovanja od Švicarske, Francuske, Makedonije, Crne Gore, Italije, Grčke,  maturalca, jako puno nastupa i još više (opravdanih) izostanaka, puno popijenih kava ispred škole i još više zezancije, maturalne zabave. Moram priznati da mi srednja nekad fali!

    Koji događaj u životu bi posebno izdvojila, a koji je imao veliki utjecaj na tebe?

    Od svih događaja posljednjih godina, odgovor na ovo pitanje bit će neobičan, ali za mene je vrlo važan jer je od tada započeo moj glazbeni put. Taj događaj je početak sviranja na misi u đakovačkoj katedrali, to je bilo u sedmom razredu osnovne, od tada ništa više nije bilo isto, nešto se u meni prelomilo, od tada sam znala da je glazba moj put i počela sam se aktivno baviti njome.

    Gostovala si u brojnim televizijskim emisijama. Kako to komentiraš? Kuda će tvoja karijera?

    Drago mi je da sam imala priliku iskusiti i to, sve su to stepenice na putu, koji, da bi bio kvalitetan i da bi dugo trajao, mora ići jako strpljivo i sporo. Smatram da me svaka ta stepenica izgradila u takozvanoj karijeri, a za dalje ćemo vidjeti.

    Pop ili klasika?

    Zašto moram birati? Previše uživam i u jednom i u drugom žanru, mislim da se danas svašta može kombinirati, a ART za po DOMA mi je savršen primjer.

    Tko su ti životni, a tko glazbeni uzori?

    Roditelji, moja profesorica i još neki jazzeri.

    Kako ćeš provesti advent i koje osjećaje vežeš uz ovo razdoblje?

    Za sada u Zagrebu u studentskim obavezama, moram priznati da je ovaj najčudniji Advent do sada, ali opet ima neku svoju čar. Kad se vratim kući definitivno me čeka obiteljska atmosfera, pravljenje kolačića, medice na Badnjak, kićenje bora, sviranje na polnoćki. Najljepši dio godine u svakom slučaju.

    Koja ti je najdraža božićna pjesma i zašto?

    Hmm, možda od ovih svjetovnih Happy Christmas iliti War is over, ta me pjesma prati od djetinjstva, obožavam ju, a od tradicionalnih Rodio se Bog i čovjek ili od duhovnih obožavam pjesmu On dolazi da spasi vas.

    Planovi? Što ćeš biti kad „narasteš“?

    Nadam se da nikad neću “narasti” jer je najljepše ostati dijete u sebi, na neki način već radim ono što najviše volim i nadam se da će se to, nakon studiranja, samo nastaviti i proširiti. Još kao djevojčici u nižim razredima osnovne škole želja mi je podučavanje i rad s djecom, pa se nadam da ću se i u tom području ostvariti. Najbolje stvari mi ispadnu kad ne planiram ili kad se najmanje nadam.  U skorijoj budućnosti radimo na nekim projektima na Akademiji pa sam sada time najviše zaokupljena.

    I za kraj, koja te izreka, misao ili stih vode kroz život?

    Dosta njih, ali ako moram izdvojiti neku, uzela bih jednu staru koja me već duže prati i bez koje smatram da ne bih uspjela napraviti ništa, a to je “Moli i radi” jer jedno bez drugog ne ide. Ili ona  ‘’Daruj osmijeh, on ništa ne košta, a znači mnogo i nekome uljepšava dan.’’ Još jedna glazbena, dragog mi skladatelja Roberta Schumanna, a ona ide ovako: ‘‘To send light into the darkness of men’s hearts- such is the duty od the artist.’

    Cijeli razgovor pročitajte ovdje.

    1 komentar

    1. Pingback: Vlatka Kladarić: “Ključan je početak sviranja u đakovačkoj katedrali. Tada se nešto prelomilo”

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Blog