Vjerujem da o Danu žena znate puno, a ako niste sigurni zašto je do tog dana došlo, poslužite se sveznajućim internetom. Mene Dan žena podsjeća na žene od kojih mi je dah stao, podsjeća me na žene koje su me motivirale, inspirirale i gurnule naprijed. I podsjeća me na miris djetinjstva kad mi je tata znao kupiti ružu ili karanfil. Kako sam tada bila sretna. Kako sam tek sada sretna kad se sjetim tih dana, tih divnih uspomena.
Kad bih morala izdvojiti jednu ženu koja me pomaknula s mjesta, koja je “zadužila” svijet i koja zaslužuje da ju okrunimo, bilo bi mi teško. Svaka je žena na svoj način posebna. Pogledajte majke. Pa to su najsvetija bića koja hodaju po našoj planeti. Sve tete, ujne, strine, sestre, kćeri. Sve su one divne žene koje su nadahnule i koje su značile “barem” svojoj obitelji. Shvaćate što želim reći, zar ne?
Pogotovo u društvu gdje još uvijek u poslovnom svijetu više cijene muškarce (čast iznimkama), pogotovo jer žene imaju neke procese koje ih iscrpljuju, a muškarci ih nemaju, pogotovo jer su žene fizički slaba bića, one su sve zaslužile biti junaci našeg doba. I jesu!
Ipak, izdvojila bih dvije osobe koje su za mene junakinje, koje bih uvijek nominirala za naj žene. Prva je majka. Zašto? Moja majka je preživjela karcinom u zadnjem stadiju s metastazama. U gimnaziji smo pisali zadaćnicu na temu Ljermontove knjige: “Junak našeg doba” i dok su ostali učenici kao junake navodili političare, glumce, sportaše, ja sam redove ispisala o svojoj majci. Jer junak je, borila se za zdravlje, za svoju obitelj. A, ako samo jedna osoba preživi bolest, tu bolest, barem u mojoj glavi, više ne smatramo smrtonosnom.
Druga žena koja je mene motivirala prije puno godina da ozdravim i žena koja je zadužila Hrvatsku je novinarka, Ana Rukavina. Vjerujem da svi znate o njoj nešto, a ako ne znate, pronađite na internetu njezinu životnu priču i njezino pismo. Danima sam plakala nad tim pismom, a onda odlučila obrisati suze i krenuti u potragu, za onim najvažnijim, zdravljem!
Mama, Ana, hvala vam. Hvala vam što ste tako krhke, na pragu života, maknule ego i svoju bolest pretvorile u pomaganje drugima. Naime, ja sam mamino iskustvo i iskustvo obitelji, napisala u jednoj knjizi. Nadam se da će služiti mnogima.
Na kraju dana, sasvim je u redu da ste same sebi junakinje jer vi to i jeste. Ali, kad biste mogle, ili vi muškarci, kad biste mogli odabrati jednu ženu junakinju, koja bi to bila i zašto?