Andrej Kedveš: “Za uspjeh je potrebna želja i predanost”
„Želja i predanost najbitniji su u sportu, ali i u životu”, izjavio je Andrej Kedveš, viceprvak svijeta u K1 disciplini, gostujući u današnjoj emisiji „Izravno”.
– Ovaj rezultat što sam postigao u Sarajevu, drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu, je zapravo rezultat koji nisam očekivao s obzirom na proteklu godinu kakvu sam imao zbog ozljede šake, zbog nedostatka borbi. Zapravo mi je to bilo prvo službeno natjecanje nakon ozljede i iskreno nisam očekivao takav rezultat, ali kada sam došao na natjecanje iz meča u meč sam bio uvjeren da ću pobijediti svaki meč tako i finale, ali nisam uspio. Znao sam da ću pobijediti i nakon prvog meča rekao sam sigurno idem do kraja i imat ću sigurno svih pet mečeva na ovom natjecanju i to je to. Općenito, smatram da to zapravo nije rezultat samo sadašnje forme, sadašnjih priprema, sadašnjih treninga, nego je zapravo to rezultat dugog niza godina treninga, odricanja, predanosti i sada su se stvari poklopile i sada je došao neki rezultat koji stvarno puno znači.
– Kako uspjeti u sportu, životu općenito..?
– Za uspjeti općenito u životu, pa tako i u sportu, najbitnija je želja i predanost, čovjek mora to imati kao prioritet i mora to više htjeti od svih drugih i to mu mora biti najvažnije jer, ako je tako, to će mu biti prioritet i bit će najpredaniji i najposvećeniji tome i sve će podrediti da uspije.
– Što je najveći motiv?
– Prije su mi najveći motiv bile pobjede, osjećaj da sam pobijedio, to je superioran osjećaj koji čovjek može osjetiti osobito u takvom sportu, jer si jednostavno nekoga porazio, individualni sport …, a sada, zapravo, sam motiv mi je bio samo uživanje, iz meča u meč, gubio ili pobjeđivao, samo sam si rekao idemo uživati i to mi je, zapravo, bio motiv. Svaki meč sam jedva čekao, samo da uđem, da radim ono što volim – to mi je motiv.
– Ambicije…?
– Životne ambicije ne bih sada precizirao, ali ono što želim sigurno je da budem sretan čovjek, a to ću sigurno postići ako budem radio što volim i što želim.
– Zašto studij?
– Da, završio sam stručni studij na Kineziološkom fakultetu pa sam sad upisao, odnosno na drugoj godini sam na Fizioterapiji. Jednostavno, sebe u životu vidim kroz sport, kao dijete uvijek sam se bavio sportom i evo već dugi niz godina i vidim se sigurno u sportu, nebitno je li kao fizioterapeut ili kao trener i smatram da su te dvije struke koje su različite, ali mogu biti i jako slične i želim se vidjeti u tome, u radu kroz sport sigurno i to je moja želja.
– Poruka mladima..?
– Mladima mogu poručiti da, bez obzira čime se bavili; sportom, glazbom, umjetnošću, ono što je bitno da trebaju biti predani i dosljedni svome cilju, moraju to željeti i to će sigurno doći i to je najbitnije. Možda mnogi misle da uspjeh dolazi preko noći i žele neke stvari koje dolaze s uspjehom, a to je moć i slava, ali zaboravljaju tu glavnu stvar, a to je da trebaju biti predani. Znači, čovjek mora dati svoj maksimum, uložiti sve što može, svu svoju energiju u ono što želi i tada će mu se uspjeh ostvariti, a tada će doći i neke stvari koje dolaze uz uspjeh, a što ljudi žele – moć, slava, novac
– Životni uzori?
– Ne mogu reći da sam imao neke životne uzore. Ja sam si, možda čudno zvuči, bio sam sebi uzor, sam sebe sam slušao. Zapravo, nikada nisam imao neku osobu ni u sportu ni u odgoju ni u školovanju tko mi je uzor. Uvijek sam od više ljudi prikupljao vrline i htio sam, zapravo, sam sebe izgraditi kako ja želim.. Nisam se ugledao na jednog čovjeka nego na više njih i uvijek sam gledao, čak i loše primjere kao loše primjere jer mi mogu pokazati kako ne treba raditi u životu, a dobre primjere kako zapravo preuzeti te neke stvari i postati bolji čovjek.
bty
bty
bty
bty
