Počinje Vazmeno trodnevlje
Na Veliki četvrtak posljednji je dan korizme, a Misom večere Gospodnje, počinje Vazmeno trodnevlje koje prethodi najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu.
Misno slavlje s obredom pranja nogu u 18:30 u katedrali predvodit će nadbiskup Đuro Hranić.
Na Veliki četvrtak slavi se i Misa posvete ulja na koju su se u đakovačkoj katedrali okupili svi svećenici iz Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Veliki četvrtak spomendan je euharistije i svećeničkog reda.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Hranić podsjetio je da su svećenici po svom svećeničkom redu “ucijepljeni u Krista Gospodina, suobličeni njemu i tako postali njegovim suradnicima”.
“Stoga je njegov program i naš kršćanski i svećenički program. Tim više što živimo u Hrvatskoj, a različiti pokazatelji govore da je danas među hrvatskim žiteljima posljedicama ratnih razaranja, privrednog kriminala, nedavne gospodarske krize, visoke stope nezaposlenosti, na osobit način pogođen naš slavonski čovjek. Svakodnevno se susrećemo s posljedicama korupcije, političkog pogodovanja, privrednog kriminala, dužničkog ropstva, s odlascima mladih i čitavih obitelji u inozemstvo u potrazi za uređenim društvom i boljim životnim uvjetima. Susrećemo se s materijalnim i duhovnim siromaštvom u svojoj župnoj zajednici, u našoj Nadbiskupiji i u hrvatskom društvu. Gospodin nas tako svojim programom, radi kojega je on došao na svijet i radi kojega je i nas pozvao u svoju službu, zasigurno danas pita što je s njegovim programom i sa socijalnim naukom Crkve u našem svećeničkom životu i djelovanju. Pita nas preko siromaha koji svakodnevno kucaju na naša vrata, ali i preko mnogih koji ne skrivaju svoja očekivanja da bismo mi crkveni ljudi trebali dati ozbiljan doprinos kako bi oni najsiromašniji i najugroženiji što lakše podnijeli ova teška vremena”, istaknuo je, između ostalog, nadbiskup Hranić.
U svojoj homiliji nadbiskup je ukazao i na osporavanja s kojima se ne prestaju suočavati oni koji nastavljaju Kristovo poslanje te napose ukazao na vrstu osporavanja vezanu uz nedosljednost svećenika, dvostrukost života kršćana i svećenika koji čine Crkvu.
“Sveti smo po daru Božje milosti, ali smo kao ljudi trajno izloženi slabosti i grijehu. I teško mi sami i crkvena zajednica kojoj pripadamo podnosimo kad nas razgolićuju, kad nam skidaju odjeću i kad nas razapinju prokazujući naše slabosti i dvostrukosti, koje su se uvukle u naše redove i u naš osobni život te blokiraju i razgrađuju lokalnu i sveopću Crkvu. A moramo priznati da nas često osporavaju kako oni koji su na rubu Crkve ili joj uopće ne pripadaju, tako i naši vjernici, nažalost ne samo zbog vjernosti Kristu i evanđelju, nego nažalost i zbog nedosljednosti te zbog neautentičnosti našeg svećeničkog života i svjedočanstva.“
