Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • “Ne razmišljamo o povratku u Hrvatsku…”

    Odlazak, odnosno iseljavanje cijelih obitelji iz Slavonije nije više nikakva vijest. Svakodnevna je to pojava, a svi oni koji odlaze kao glavni razlog navode besperspektivnost. Svjedoči o tome i primjer Danijela Tušeka čija četveročlana obitelj, nakon dvogodišnjeg boravka u Njemačkoj, više ni ne razmišlja o povratku u Hrvatsku, osim na odmor, kao što je to bilo i ovoga ljeta.
    “Ovdje nije bilo posla, odnosno bilo je posla, ali nije bio dovoljno plaćen i nisam mogao uzdržavati obitelj pa sam otišao u Njemačku gdje sam imao tetu. Od 1. srpnja 2015. godine sam prijavljen i mjesec dana poslije toga sam otišao po obitelj…”, prisjeća se Danijel svoje odluke o odlasku u Njemačku. Priznaje također da sam ne bi mogao tamo živjeti.
    “Mislim da su bolji uvjeti za život tamo, školstvo…, budućnost je bolja…, posebno za djecu zbog kojih smo i otišli iz Hrvatske”, pojašnjava ovaj trideset sedmogodišnji strojarski tehničar koji je stjecajem okolnosti počeo raditi kao monter grijanja u manjoj privatnoj firmi čiji vlasnik je Nijemac.
    Odluku o odlasku nije bilo lako donijeti i o tome se dugo razmišljalo, priznaje Danijelova supruga Andrijana, koja je najviše strahovala za tada jedanaestogodišnju kćer koja je u Njemačkoj trebala krenuti u peti razred.
    “Dugo smo razmišljali, suprug je odlazio nekoliko puta, boravio kod tete pa se vraćao i onda kada se zaposlio i bio prijavljen – mjesec dana nakon toga došao je po nas. Bilo nam je sve nepoznato, jezik nismo znali… bojali smo se za kćer da se neće priviknuti, uklopiti, ali nikakvih problema nije bilo”, tvrdi Andrijana.
    Priviknuti se na novo školsko okruženje Danijeli nije bio veći problem, priznaje.
    “U početku je bio problem, ali bilo je puno Hrvata, Srba i drugih pa sam se brzo priviknula, a najveći problem mi je bio jezik”, kaže Danijela kojoj je, kako navodi, trebalo pola školske godine u petom razredu da uhvati korak s ostalim učenicima. Dodaje da su joj u tome pomogli učitelji, te da je u školi u Đakovu naučili ono osnovno iz njemačkog jezika.
    Osnovna škola u Njemačkoj traje deset godina, a nastava je koncipirana drugačije u odnosu na Hrvatsku, kaže Danijela koja u školi boravi od 07:40 do 16 sati.
    “Odmor između dvosata traje dvadeset minuta, u školi imamo i ručak, a nakon toga imamo još tri sata izborno. Kod kuće nemamo zadaće nego samo u školi radimo”, opisuje jedan svoj školski dan Danijela koja se raduje povratku u Njemačku gdje joj nastava počinje 11. rujna. Priznaje da se ne bi željela vratiti u Đakovo, a o povratku ne razmišljaju ni njezini roditelji.
    “Ne bih se vratila, ne…, meni je bilo teško, ja sam mislila da se neću moći priviknuti, ali sada kada vidim kako tamo život teče i kako se odvija u vezi djece, škole, načina života, ne bih se vratila”, kategorična je Danijelina majka.

    “Računica je vrlo jasna. Imaš siguran novac, znači, znaš što te sljeduje, dobijem mjesečno tih dvije tisuće i nešto eura i moraš se ukalkulirati u to, odnosno potrošnju. Ako hoćeš nešto više, onda moraš više i raditi poslije posla …., što se kod nas kaže u fušu… Drugačije ne ide…”, zaključuje Danijel Tušek.
    Iako ne razmišljaju o povratku, Tušekovi priznaju da ih ponekad hvata i nostalgija za Slavonijom, ali, dodaju također, s obzirom na veliki broj Hrvata, Slavonaca i Đakovčana u Njemačkoj, počeli su se i tamo družiti, čak i sa susjedima iz ulice koji su također otišli i žive u gradu osamdesetak kilometara udaljenom od njihova novog doma.

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Blog