Đakovački golubar Krešimir Uzun peti u Europi

Na finalnom letu Europskog prvenstva mladih golubova listonoša održanom u subotu, 9. srpnja naša seniorska reprezentacija je osvojila 3. mjesto, a u pojedinačnoj konkurenciji golub tridesetjednogodišnjeg uzgajivača i đakovačkog ugostitelja Krešimira Uzuna osvojio je 5. mjesto. Jutros sam se javio Krešimiru, članu Športskog kluba uzgajivača golubova listonoša Certisa Đakovo, i zamolio ga za izjavu, što je on srdačno prihvatio te ponudio vožnju na svoj ranč golubova. Bila je to prilika koja se ne odbija. Dok su golubovi letjeli iznad nas Krešimir je odgovarao na pitanja.

Kakav je osjećaj biti peti u Europi?
“Pa osjećaj je lijep, iznenadili su me kad su mi javili tu vijest. Golub je otputovao prije 5 mjeseci. Prvo, kao golubar, koji voli to istinski…držim to od svoje šeste godine…molim Boga da golub preživi, da dođe živ i zdrav, jer velik je put – prvo putuje za Belgiju i onda tamo golubovi budu u karanteni pa onda putuje avionom za Portugal. U Portugalu ih petnaestak, dvadeset dana promatraju, pripitomljavaju i onda ih puštaju van. Najmukotrpniji dio života goluba su treninzi gdje leti po 200, 300, 500 km letove. Ovo je bio najteži, zadnji let u sezoni – 350 km, a prvi dan je došlo samo 40 golubova. Kad je riječ o takvom prvenstvu uvijek čovjek gleda da pošalje najizdržljivije ptice, što izdržljivije porijeklo golubova.”

Odakle ljubav prema golubarstvu?
“To se rodilo iz djetinjstva. Još se sjećaju ljudi starog partizana gdje su se održavale izložbe. Tamo smo svi sjedili, nekad nas je u Udruzi davno bilo po 200, 300 uzgajivača golubova, ptica, kunića, svega. Meni se golub pismonoša svidio jer se uvijek vraća kući, uvijek dolazi bez obzira kakvo je vrijeme – on će naći neki put, on će se spasiti, on će doći svojoj kući. Tu se vidi njegova ljubav prema svom vlasniku, prema domu.”

Kada je osnovan Športski klub uzgajivača golubova listonoša Certisa Đakovo?
“Certisa Đakovo postoji pet godina. Prije smo letjeli pod udrugom iz Slavonskog Broda jer nije bilo dovoljno takmičara – za Savez mora postojati 20 aktivnih takmičara. U zadnje tri godine smo bili prvi u državi od 36 klubova i 600 natjecatelja. Imali smo nekoliko prvaka države – Josip Grbeša je bio prvak države 2014. godine, 2013. godine na srednjim prugama prvak države je bio Daniel Belavić, 2015. godine Marinko Brataljenović je bio juniorski prvak. Ja sam bio juniorski prvak države 2013. godine. Tu u Đakovu imamo još niz kvalitetnih golubara – npr. Andrija Grbeša.”

Kako izgleda dan uzgajivača golubova?
“Ustajanje ujutro u 5:00 sati pa treniranje oko kuće. Malo je to dosta sport onako…morate se stvarno roditi s tom ljubavi da volite te ptice…tu ne može svatko opstati jer puno je tu i odricanja, puno obitelji ispaštaju radi toga. Kao što sam rekao, meni dan počinje u 5, a do 9 treniram golubove…treniraju se mužjaci, ženke, mladi. Onda opet navečer. Sezona traje 6-7 mjeseci onda u 10. mjesecu je pauza, onda opet kreće u 12. mjesecu uparivanje matičnog jata da se dobiju što bolje jedinke za takmičenja. Treba puno vremena, jer golub da bi letio 12 sati u zraku s brzinom od 100-120 km/h stvarno treba biti maksimalno pripremljen.”

Koliko je golubarstvo popularno u Đakovu, Hrvatskoj, Europi?
“To je u Đakovu jako popularno. U zadnjih pet godina nam se pojavilo 25, 30 golubara koji su jako aktivni, a imamo tu i pet, šest golubara koji golubare već dvadesetak godina – Gordan Mioč, Daniel Belavić, Vitomir Čavara, Milan Uzun, Josip Maričić, Marinko Brataljenović. Ima nas i jako puno koji golubarimo petnaestak godina, samo što nikad nismo bili u takvoj ekspanziji, s takvom kvalitetom golubova. U zadnjih pet godina smo u tri najbolja kluba u Hrvatskoj i to se pokazalo i na olimpijskim rezultatima. U cijeloj Hrvatskoj poleti negdje oko 50 tisuća golubova, iz Đakova na olimpijadu ide 13 od 20 najboljih golubova u Hrvatskoj. Mislim da ne moram ništa više govoriti.
Što se tiče Europe, Hrvatska je mala zemlja, uvijek odsječena što se tiče i financija i svega. Evo na primjer na ovom Europskom natjecanju je sudjelovalo 20 najboljih golubara iz Belgije, gdje ima oko 60 000 golubara i koji uzimaju oko 6,5 milijuna prstenja, a u Hrvatskoj je išlo 20 najboljih golubara, tj. golubova, a tu ima 600 golubara i uzme se nekih 50 tisuća prstenja – svaki golub ima prsten od 6-8 dana starosti i to je njegovo obilježje do kraja života.”

Kraj je sezone, kako je prošla Certisa i koji su budući planovi?
“Ove godine smo do sada imali dvanaest letova, a čeka nas još jedan, najveći let od 750 km u Dresdenu. Putuje se u subotu ujutro. Kamion s oko 2 000 golubova će krenuti iz Osijeka. Taj zadnji let nam svake godina financira osječka Gravia kojoj smo jako zahvalni. A ove godine zabilježili smo fantastične rezultate. Prema našim prognozama Daniel Belavić bi trebao biti među prva tri golubara u državi na srednjim prugama.”

Gdje uzgajate i trenirate golubove? Koliko ih imate?
“Trenutno imam oko 150 golubova….četrdesetak starih golubova, oko sto mladih, nikad im se ne zna točan broj jer nešta grabljivice odnesu, neki se izgube… Treniramo ih oko kuće prvo, pripitomimo ih . Kada su stari 25 dana onda idu u odjeljenja za mlade i polako idu van. Petnaestak dana izlaze na slobodno da upoznaju okolinu i onda kreću treninzi, prikopčavaju se jatu i lete oko kuće. Krenu letjeti 10-15 minuta, a na kraju lete i po dva sata oko kuće da dobiju što bolju kondiciju i onda kreću na letove.”

S obzirom na to da ih ima oko 150, pretpostavljam da nema svaki golub svoje ime. Koji Vam je najdraži?
“A nema, ima serijski broj prstena koji je jedinstven, ne može niti jedan drugi dobiti isti broj i kad počnu natjecanja dobivaju mikro čip na nozi i elektronski uređaj ih učitava kad dođu kući i to je to. Mezimci uvijek dobiju ime, nađe se tu imena dosta, ali je nemoguće da svi imaju ime. Najdraži golub mi je moja mezimica koja je išla na Olimpijadu prošle godine, bila je drugi golub Hrvatske na drugim prugama. Uvijek se nađe neki mezimac koji ispliva iz jata, koji se najviše trudi i taj dobiva posebno mjesto i posebne uvjete.”