Kolumna Marije Hes – SAMO SNAJE
Kao što sam prošloga vikenda i najavila, današnja kolumna u cijelosti je rezervirana samo za sve drage snajke i one koje se tako osjećaju. Samo da podsjetimo, za one koji možda nisu u toku, vikend ranije dodirnuli smo se jednog vrlo kompleksnog odnosa i to onog svekrve i snaje. Budući se na tu temu uvijek imalo mnogo toga za reći, svekrve su tada dobile veliku prednost, a da se ne bi mislilo kako su naspram njih snaje zanemarene ili ti bez greške, pa se o njima nema puno toga za reći idemo danas malo na tu temu. Dakle, snaje, snahe, snajke ili nevjeste kako ih još nazivamo žene su koje to ne bi niti bile da im nema onih drugih. Dragih im svekra i svekrve, titula bez kojih kao što rekoh, njihove ne bi ni imale smisla. Kako im samo ime kaže ovi dvoje za sve krivi, a one jadne nevješte u svemu čega se dohvate, pa upravo iz nekih nerealnih očekivanja koja si obje strane postave na početku tog nekog suživota, često dolazi do sukoba i to čega drugog nego sukoba generacija, a to nije nikakvo čudo. Uzmimo samo da su svekar i svekrva možda jedva dočekali da se sin napokon oženi i u svojoj sreći, jer sad sve Bogu hvala ide svojim tokom, uživaju gledati mladence kako zajedno kreću u novi život. No mladenci još nemaju neku predodžbu u kojem smjeru žele da im život krene, pa se onda jedno vrijeme samo vole, paze i maze, jer zbog toga su se i oženili i čekaju da se put otvori sam od sebe. I dobro je ako za to vrijeme barem jedno od njih radi, pa im je budućnost donekle osigurana, ali ako kojim slučajem to nije tako, pa se prvih mjeseci živi od ljubavi i od dara koji su dobili u svatovima, a znamo da on kod nas i nije zanemariv, roditelji koliko god se pokušali ne miješati i držati se sa strane, istini za volju, nisu baš strpljiva bića, pa često znaju dati poneku primjedbu na njihovo ponašanje. Čisto da im stave bubu u uho, a to je dakako dovoljno da ih ovo dvoje gleda u čudu, a onda i opomene kako je to njihov život i mogu kako hoće. Nezadovoljni njihovim negodovanjem, pa onda i drskošću što im se usude miješati u život nerijetko odmah podižu zid i to onaj kineski, tako da kod svakog slijedećeg susreta zauzimaju stav “Nećete vi meni govoriti što ću i kao ću.”, a to ne sluti na dobro. Svekar se tu najčešće odmah povuče, ne što se boji snaje nego da ne napravi još većeg zla i sve dakako prepusti njoj, svekrvi. A sin ko sin, kako ne bi bio između dvije vatre, finese u odnosima prepusti svojoj ljubljenoj. I sad opet sve ide ispočetka. U početku se obje trude da taj odnos donekle klapa. Popiju koju kavicu zajedno na kojoj snaja uredno manikiranih noktiju i friške frizure naivno ili možda i ne baš tako naivno najavi, popodnevni odlazak u shopping sa svojim curkama, jer dragi joj je napokon dobio plaću, na što ju svekrva samo gleda i čeka što ima dalje za reći, a onda snaja pametno kako samo ona može ispriča i zanimljivost koju je jutros pročitala na netu tipa: “Najveća greška koju žena može učiniti je da od početka obavlja određene poslove umjesto svoga muža, jer tako će ga razmaziti i što je najgore s vremenom će se podrazumijevati da je isključivo ona zadužena za pranje posuđa, glačanje i sakupljanje prljavog rublja po kući.” izrecitira u dahu. “Pih, pa nije se ona zato rodila. Da nekome bude sluga cijeli život! Svašta!”, na kraju zaključi, a svekrvi samo što kava ne zastane u grlu kad si predoči sliku svoga sina jedinca u spomenutim poslovima i to dok ona troši njegovu krvavo zarađenu plaću. Isto tako svi mi imamo male rituale, ali kad se kod snaje zareda recimo ritual svakodnevnog ispijanja kave u nekom od kafića jer to je činila i prije nego se udala, pa joj je nepojmljivo zašto bi netko protiv toga imao nešto ili joj na kavu svakodnevno krenu dolaziti djevojke koje se još nisu udale, pa im je kod nje u tom novom fino, a njen ručak onda umjesto u podne bude u pet, razlog je za uzbunu i to onu za opću opasnost. No dragi moji sve se to zove škola. Neke shvate prije neke kasnije što se od njih približno očekuje, ali uglavnom jednom shvate sve snaje. Pogotovo kad i same dobiju djecu. Svekrve sve to dakako još uvijek nadgledaju s puno žara i naposljetku im bude, a što drugo nego drago da se i njihova luda napokon spametovala. Tako da bile lude jedne ili druge nekako mi se čini da obje na to imaju itekako pravo. Logika kaže da su sve svekrve jednom i same bile snaje i da će ako Bog da i sve snaje jednom biti svekrve, no njihov međusoban odnos kroz godine odredit će kakve će biti i u što će se pretvoriti. Jedno je sigurno, tu ne treba biti žurbe, već uživati u ulozi koju trenutno obnašate i barem ponekad se zapitati kako je biti u koži one druge. Bile za sve krive ili čete tek biti, iz te se kože ne može.
