Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Kolumna Marije Hes – PRINOVA

    Mnoštvo je vijesti koje svakoga dana doznajemo i na svaku nekako reagiramo, ali vijest koja još nikada nikoga nije ostavila ravnodušnim svakako je ona o dolasku prinove u obitelj.

    Nekima ona bude iznenadna, nekima pak dugo očekivana, ali bilo kako bilo u konačnici ona je uvijek sretna i nezaboravna.

    Iako je svaka prinova jednako važna, ona prva zasigurno uživa poseban status kod svih, jer nije mala stvar po prvi puta u životu postati mama i tata, baka i djed ili pak teta, ujo ili striko, to su titule, molim lijepo, od posebne važnosti i svatko se za svoju titulu koju će mu prinova omogućiti sprema na svoj način, a najopasniji u spremanju su svakako djedovi i bake.

    Odmah po objavljivanju te sretne vijesti, dok ju najčešće zbunjeni roditelji onako još bojažljivo dijele među sobom, pa onda pod uvjetom da još neko vrijeme ostane strogo čuvana tajna i sa svojim roditeljima, jer veličinu toga što su napravili još ni sami ne mogu pojmiti, pa stoga ju ne žele dijeliti s drugima, djedovi a posebno bake odmah nakon što sa suzom u oku polože zakletvu o šutnji, a djeca napuste položaj, lome i ruke i noge ne bi li se prve dočepale telefona i sretnu vijest podijelile sa svojim najmilijima.

    Prvo se dakako zovu pritelji, ne da im se samo prenesu sretne vijesti, već da se provjeri i kome su djeca vijest prvo objavila, a ako njezina mama kojim slučajem već zna,  ne treba veći razlog da se zavjet šutnje, kao da su ga uopće i željeli održati, prekine, pa vijest o prinovi kreće poput užarene lave.

    Klapa prva.

    „Eto seko, samo da te pitam kako si i da ti kažem da ću postati baka, samo ššššššššš, nemoj još nikom pričati, znaš još je jako rano, ali morala sam s nekim podijeliti, s kim ću ako ne s tobom sestro mila.“

    Klapa druga.

    „Kumo kako ste, aha, i mi smo dobro, znaš postat ćemo baka i dida, hi, hi, hi, ha, ha, ha samo ššššš!“ I tako od kume do snaše, od strine do ujine, a tek ujutro kad se u povjerenju kaže prvoj susjedi a onda i u dućanu tako da čuje i ona koja već godinu dana po komšiluku priča kako vaša djeca sigurno ne mogu imati djece, vijest nezaustavljivo poprima upravo one dimenzije koje mladi roditelji nisu mogli pojmiti, ali tu se njih ionako više ništa ne pita. Dok slijedeći puta dođu po načinu na koji buduća majka hoda, po obliku lica, pa čak i po tome koliko se u bokovima proširila, susjede već nagađaju koješta, a ako kojim slučajem pristane i na ono s burmom i lančićem neko će joj bez ikakvog ultrazvuka sa stopostotnom sigurnošću potvrditi i spol djeteta, ali kako budući dida kaže:“ Kao da je to uopće i bitno. Bitno da je živ i zdrav. Ha da.“ Onda još samo treba odabrati ime, jer kolijevka u kojoj se zibo još budući tata već je friško olakirana i samo čeka da ju ona druga baka nacifra posteljinom koju sama izrađuje ili ju je dala izraditi najboljoj među majstoricama, a sve one druge sitnice oko robice i razno raznih potrepština novoga doba, obje će bake ipak prepustiti budućoj mamici.

    Dobro ne možda baš sve, ali većinu, pa mora se i ona malo angažirati.

    Prvo ime koje je spomenula snaha bilo je Elizabeta, na što je svekrvi odmah pozlilo, ne što je žensko, ni što ime nije njeno, već što je njezina svekrva bila Liza. Malo šećera i vode riješilo je situaciju, ali kad je rekla Marko za muško, morala je malo prileč. Naime niti jedno ime nije dolazilo u obzir osim onog budućeg dide, pa uhvati nabrajat kako svaki Marko radi naopako, kako je svaki Marko kojeg ona poznaje gad i lopov i kako time izaziva sudbinu još nerođenog djeteta. Snahi je tu bilo dosta, pa kako se ne bi više uznemiravala, budućeg taticu za rukicu lijepo povede kući. On onda ne želeći samo dodatno komplicirati situaciju na odlasku slegne ramenima i kaže kako on zna da ime još nije nikoga naružilo i da ne vidi što ima loše u ovim imenima, ali kako to ionako još nije gotova stvar i da malo olabave.

    E sve bi bilo dobro da samo nije izustio tu posljednju riječ, jer sad je nastradao dida što nije rekao ni riječi u njenu obranu i što ga nije ni briga, što sjedi tu ko kofer dok mu se sin razbacuje kako hoće i ne vidi dalje od ženine suknje. On je nju onda ugasio samo onom jednom provjerenom da ga je ona tako odgojila i tiha misa je otpočela.

    Sve je dakako došlo na svoje kad je mala Lea ugledala svijetlo dana. Kad su svi pohrlili vidjeti ju ne mareći više za ime, sretni da je sve dobro prošlo i da je bitno samo to da je živa i zdrava iiiii da ima obrve na jednu, a obraze i bradu na onu drugu baku.

    Nema sumnje predodređena da bude ljepotica.

    Do nekog drugog javljanja lijepo vas pozdravljam i želim samo lijepe i ugodne vijesti, a ako među njima bude i koja ove vrste od srca vam čestitam. Živjeli.

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Blog