Kolumna Marije Hes – LJUBOMORA

Proteklih nekoliko dana puno se toga reklo na temu ljubavi, što nije ništa čudno ako uzmemo u obzir da se upravo u veljači obilježava dan te najjače pokretačke sile od koje sve potječe i bez koje bi svijet bio sivo i turobno mjesto, a zahvaljujući njoj to nikako nije. No vjerni pratitelj ljubavi čiji žalac vjerujem da nema tko nije barem jednom na svojoj koži osjetio je ne baš obožavana, ali u svakom slučaju sveprisutna ljubomora. Emocija je to koja ne štedi nikoga i ne bira ni vrijeme ni mjesto kada će se pojaviti, a pogotovo nije rezervirana samo za zaljubljene, jer ima je posvuda. Baš kao i ljubavi, ljubomore ima i u poslu, među prijateljima i u obitelji, ali ipak najkritičnija je ona među ljubavnicima o kojoj će danas ipak biti nešto više govora. Dakle, poznat vam je na primjer onaj osjećaj kad samo što vam se dogodila ljubav, i sve oko vas još sjaji i pucketa u tom vatrometu sreće saznajete da je vaš dragi ili draga imao veliku ljubav prije vas i što je najgore od svega ta osoba radi na istom mjestu gdje i vaša ljubav, a budući smo svi jako civilizirani i takvima se volimo nazivati, nakon svega naravno ostali su dobri prijatelji. Moš si misliti. Spoznaja da s njom još uvijek provodi pola dana jer toliko traje radni dan koliko god vas uvjeravao u suprotno u vama izaziva sumnju i najradije bi da jedno od njih dvoje dobije otkaz ili igrom slučaja ono drugo bude premješteno na primjer u Sibir i to kartom rezerviranom samo u jednom smjeru, pa da se kad avion poleti i vi možete napokon osjetiti civilizirano. A ako k tomu još nakon izvjesnog vremena shvatite da je košulja za koju je jasno kako mu je najdraža zapravo poklon od te iste bivše i nju dakako oblači na posao, a ona koliko god vi željeli ipak nije otputovala u hladnije krajeve, nitko vam ne bi trebao zamjeriti ako ista kojim slučajem bestraga nestane, na košulju mislim naravno, jer u toj situaciji najbitnije je sačuvati zdrav razum, zar ne? Znam sada većina vas misli kako on i nije baš netko tko je vrijedan truda, a pogotovo ne gubljenja pameti ili kako ste mu to trebali reći, jer ako sam ne može shvatiti kako to nije u redu red je da mu vi pokažete što je. No što je tu je. Nitko od nas nije savršen pa će proći još mnogo vremena dok naučite savladavati svoje emocije, a pogotovo dok s njima naučite živjeti, a u međuvremenu vagica u svakom slučaju kad-tad mora biti poravnata, ne zato što vi to zaslužujete, nego jednostavno jer tako stoje stvari, pa ukoliko je namjerno i s razlogom nosio tu košulju igrom slučaja bi mu se mogao svijet izmaknuti pod nogama kad sad vas, vaš bivši slijedeći puta pozdravi u gradu i to naklonom uz dizanje kapice koju ste mu čisto nek se zna kupili upravo vi, a njemu je iz nekog razloga još uvijek draga iako zajedno ne radite i niste ni približno ostali u dobrim odnosima kao vaš dragi sa svojom bivšom. Ili vas na primjer na izlazu iz banke izgrli i izljubi njemu potpuno nepoznati muškarac, za kojeg se naposljetku ispostavi da je vaš dragi bratić, ali prizor gdje vas od srca grli neki drugi muškarac nije nešto što bi si poželio za dobro jutro, pa makar to bio i rođeni brat za kojeg on još nije znao i upravo to mogao bi biti dovoljno dobar razlog da sad sam riješi onu košulju iz ormara i zatraži premještaj na novo radno mjesto ukoliko je ikako moguće, jer duboko u sebi zna da to nije bilo u redu. Možda i dalje mislite kako ovo i nisu neki razlozi za ljubomoru, pa i nisu, ako se ne radi o vašoj koži, jer ljubomora je kažu normalan ljudski osjećaj. No možda vaša ljubomora, ali ne i moja, a vjerujem ni ona od većine vas jer ona tutnji u glavi i nabija u grudima u potrazi za spasonosnim potezom samoobrane i tako će biti sve dok ju budete smatrali svojom slabošću. No ako napravite samo mali odmak i promortite ju iz drugog ugla uvidjet ćete da je ona samo dobar zemljovid vaših strahova i da uz malo truda od najgoreg neprijatelja može postati iskren prijatelj, što u stvari i jest. To neće promijeniti odnos drugih prema vama, ali će uvelike doprinijeti da vas on ne boli i da napokon poduzmete korake potrebne za oslobođenje od misli da nemate drugog izbora nego biti ljubomorni. Kažu da je zeleno boja ljubomore, ali ona je i boja nade, pa tako ukoliko si dopustite koristiti njenom energijom u svoju korist, vrlo je vjerojatno da će upravo ona postati gorivo koje će vas voditi ljepšoj i sretnijoj budućnosti. A ima li što ljepše od toga da jednom kad zastanete i pogledate unazad od srca se nasmijete kariranoj košulji doduše sad već na dnu nekog kontejnera i kapici već jako izlizanoj u nečijem ormaru i to zajedno držeći se za ruke i noseći se s novim emocijama koje tek treba staviti pod kontrolu. U nadi da ćete na tom putu biti i više nego uspješni, želim vam svako dobro.