Kolumna Marije Hes – KAKO SE POKRENUTI?
Događa li vam se da se svako malo zapitate koji je smisao i svrha vašeg života? Život koji vodite čini vam se da je upao u kolotečinu i da bi mu promjena dobro došla, ali promjena koju tražite nikako da se pojavi na obzoru. Posao i obveze koje obavljate nisu vam mrske, dapače drage su vam jer od njih se sastoje vaši dani, ali one nisu ono što vam daje onaj poseban osjećaj zadovoljstva kad navečer prije nego utonete u san prelistate sve obavljeno. Ono u što ste sigurni je da možete i želite više , bolje, još… ali ono u što ste još sigurniji je da ne znate ni od kud početi, ni kako do svojih ciljeva doći. I dobro je ako ciljeve imate, jer onda će se način ili metoda postizanja cilja sama s vremenom pojaviti. Najčešće niotkud i neočekivano, samo će vam jednostavno postati jasno kako i što vam je činiti, ali ako cilja nemate, samo znate da promjenu trebate, onda je vrijeme da se pozabavite stvaranjem svog smislenog života. Htjeli ne htjeli u životu svih nas se s vremenom dogodi zasićenje. Vrijeme učini svoje, pa sve ono na što smo nekada trošili gotovo svu svoju energiju sada ju više ne treba. Recimo samo jedan primjer, djeca su odrasla i imaju svoj život, bračni drug je još uvijek vrlo zadovoljan svojim poslom i društvenim životom, a vama je nestao svaki smisao i osjećate se usamljeno, izolirano i na koncu prilično očajno. Ovo se posebno odnosi na majke koje su većinu života provele dajući se za djecu i obitelj, dok su njihovi muževi bili ti koji su imali svoj posao i plaćom koju su zarađivali uspijevali su za svoju obitelj osigurati onu financijsku sigurnost i egzistenciju. Jednako tako odnosi se i na muškarce koji su cijeloga života samo radili kako bi osigurali svoju obitelj, a onda kada su djeca otišla svojim putem i kada je došlo vrijeme da mogu uživati u plodovima svoga rada i zasluženoj mirovini, ništa im nije više imalo smisla. Jednako tako može se dogoditi i ljudima u vrijeme kada im je život u najaktivnijoj fazi, jednostavno jer osjećaju da sve to još uvijek nije dovoljno i da svoju svrhu tek trebaju otkriti. Ovdje naravno pričamo o onima koji su si već osigurali krov nad glavom, odnosno zaklon, ključ u bravi ili ti sigurnost i hranu za prehraniti sebe i svoju obitelj, jer bez toga teško da itko može uopće i razmišljati o nekoj većoj svrhovitosti. Dok nam to nedostaje sav napor ulažemo u osnovno preživljavanje. No, da bismo živjeli ispunjenim životom materijalna sigurnost nije jedino što trebamo. Zadovoljiti tijelo, srce, um i dušu jednako je važno, a upravo prepoznavanje što nam od nabrojanog nedostaje donosi okončanje mnogih borba. Osjećaj gubitka smisla može se ukloniti aktiviranjem tijela. Ono je stvoreno za kretanje i često ga zanemarujemo, najčešće izlikama o nedostatku vremena. Svako kretanje otvara nove vidike, stvara nove podražaje i povezuje nas sa svijetom oko nas. Pa, kako nam se onda tako teško pokrenuti? Samo spoznaja da nam svako novo iskustvo može biti uvod u novi način življenja, da izlazak van može rezultirati pronalaskom drage osobe, na koju nikako ne bi naišli da ste ostali u kući, razgovor s tom osobom, zagrljaj, razmjena iskustva o aktivnostima koje vas povezuju zadovoljiti će tijelo, srce i dušu, a ako k tome još nešto novo naučite, zadovoljiti će i potrebu za intelektualnim razvojem. Da bi pronašli smisao nije potrebno odlaziti na daleka putovanja niti na maratone, ponekad će dovoljno biti samo izaći iz svoja četiri zida, otvoriti sva čula, nasmiješiti se osobi što stanuje do vas, pitati za zdravlje. Nasmiješite se i osobi u prolazu, svima bi nam bilo ugodnije vidjeti nasmiješeno lice, a ne lice mrgudnih ili još gore ravnodušnih prolaznika. Budite sami promjena koju želite vidjeti oko sebe i stvari bi mogle poprimiti potpuno novi smisao. I da, nikako ne zaboravite ispuniti onu svoju duhovnu stranu. Duhovnost ili svijest o postojanju onog višeg i moćnijeg od nas samih, svemu daje smisao. Sva ljepota prirode koja nas okružuje dovoljno je savršeno stvorena da uvijek iznova postanemo svjesni koliko je sila stvoritelja velika, a onda opet da je tu samo za nas, jer smo mu svi jednako važni. Ako smo toliko važni njemu, da je za nas stvorio sve te ljepote, kako onda ne bismo bili važni sebi. Mi sami smo kreacije i zauzvrat moramo nastaviti kreativnost tako što ćemo i sami biti kreativni. Aktivirajmo se onda i kreirajmo život kakav želimo živjeti, jer to umjesto nas nitko ne može učiniti.
