Kolumna Marije Hes – ZORNICE
Samo malo, ispravite me ako griješim i nešto nisam dobro razumjela. Dakle, u vrijeme priprave za Božić, blagdan koji je obojio sve oko nas, za koji se mjesec dana unaprijed uređuju izlozi, osvjetljava grad kao da se očekuje dolazak nekakvog kralja i svi se pozivamo na humanost i dobročinstvo, pomutnju i podjele javnosti i izazvala je odluka Grada Đakova i njegove župe da će se redoviti dolazak djece na zornice nagraditi ulaznicom za klizanje. Pa, što je molim Vas misa zornica i u koje se ona vrijeme održava? U vrijeme došašća, u vrijeme priprave za naš najradosniji kršćanski, ponavljam kršćanski blagdan zbog kojeg Božić i postoji. Misa kojom se vjernici pripremaju kako bi srca čista dočekali svoga kralja, rođenje maloga Isusa koji i je jedini bit Božića. Ne bor i pokloni ispod njega, nego rođenje Krista Kralja zbog čijeg dolaska i je sva ta priprema, ako je netko slučajno zaboravio. Nisam još čula da se netko pobunio protiv neradnog dana na Božić, koje god vjere bio, svima taj dan dobro dođe, slavili ga ili ne, ali nagradu djeci koja će se mjesec dana prije Božića ustajati dok je vani još mrak i hrliti na mise zornice neki će s lakoćom osuditi i u njoj vidjeti diskriminaciju. Diskriminaciju koga? Onih koji Božić ne slave zbog Isusa, nego zbog nekih svojih uvjerenja ili zbog onih koji ga uopće ne slave? Pa, koliko to Đakovčana ne slavi Božić? O čemu pričamo? Fenomen zornice enigma je i onima koji na njih dolaze, jer lakoću ustajanja prije zore, u hladna zimska jutra, kada bi komotno mogli ostati u toploj postelji još puni sat vremena, a to ipak ne učine, nego se puni elana ustaju i idu put crkve u koju se sa svih strana slijeva rijeka što odraslih što djece, ljudi nekada ni sami sebi ne mogu objasniti. Ne mogu si objasniti ljudi, vjerujem da ni svećenicima nije potpuno jasno otkud je baš ta misa, misa zornica toliko omiljena kod vjernika, jer često se dogodi da na nju dolaze i ljudi i to redovno, oni koji tokom godine možda uopće ne idu na mise nedjeljom, a onda su cijeli prosinac, svako jutro na zornici. I naravno dolazak velikog broja djece ono je što uvijek oduševljava sve. Nikakvom nagradom ponukani na zornice su išli uvijek i ići će smetalo to kome ili ne, a to što će njihov trud sada biti nagrađen, za razliku od onih koji su ostali u toploj postelji ne bi trebalo smetati nikome. Da se trud nagrađuje znaju sva djeca i to svakodnevno i s tim nemaju problema, jer znaju ako su naučili dobit će pet, ali ako nisu, petici se ni ne nadaju, a mogućnost imaju svi jednaku i tu nitko ne poteže pitanje diskriminacije, ali kada se djeca svako jutro poklone malom Isusu i na taj način se pripremaju za njegov dolazak, ne treba ih nagraditi i to u mjesecu darivanja. Treba nagradu za njihov trud omalovažiti i jednako nagraditi sve. Može, ali idemo im onda svima pokloniti odličan uspjeh na kraju školske godine, jer djeca su sva jednaka, ne treba jednima dati više a drugima manje, pa makar neki taj uspjeh zaslužili, a neki baš i ne. I na koncu samo da ne zaboravimo da Božić treba biti vrijeme zbližavanja, a ne podjela, da praznici koji će uslijediti su tu upravo radi Božića. Prošlo je i ne ponovilo se vrijeme kada smo i na Badnjak i na Božić išli u školu i malog Isusa nismo smjeli ni spomenuti, kada su zbog zornica i mise mnogi bili obilježeni, pa zbog toga kod Djeda mraza nisu mogli na podjelu darova, jer nisu bili dobrodošli. Došlo je vrijeme kada svi imaju jednake mogućnosti, a na njima je hoće li ih iskoristiti ili ne i ako će to učiniti iz koji će to razloga biti. A na klizanju ionako nikome neće biti važno od kuda nekome ulaznica, bit će važno samo da su zajedno i da im je veselo, kako i treba biti. Zato sa ulaznicom od zornica ili od džeparca otkližimo ususret Božiću i ne tražimo problem gdje ga ne treba biti. Njih ionako ima puno i previše.
