“Nažalost, postoji velika nezainteresiranost za Domovinski rat”
Među onima koji su kod spomenika na Vijencu kardinala Alojzija Stepinca odali počast poginulim braniteljima uoči sutrašnjeg Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja bio je i Damir Kovačević, predsjednik ogranka Veterana Treće gardijske brigade Kune.
Prisjećajući se zbivanja od prije 20 godina Kovačević kaže da nikada neće zaboraviti ushićenje
koje su branitelji osjećali još od akcije Bljesak.
– Prije 20 godina Kune su, odnosno pripadnici Treće i Pete gardijske brigade bili u stacionirani u Slavoniji kao osiguranje u slučaju prodora neprijateljskih snaga prema Osijeku i Vinkovcima i bili smo spremni u svakom trenutku uletjeti u Baranju i da oružano oslobodimo ostatak Republike Hrvatske.
Kako je to izgledalo tih dana?
Krenut ću još od akcije Bljesak, onoga trenutka kada su rekli da su Okučani oslobođeni to je bilo ushićenje svih, čak i logističara, građanskih službi svi su htjeli otići na to područje, da sudjelujemo u toj akciji, a naročito kada je krenula Oluja. Kada se čulo da je već drugi dan Knin gotov, da je Knin pao, da je Knin naš, to je bilo ono… totalno ushićenje svega…
Oluja danas, s ovim odmakom…?
Danas Oluja…, hm…, pa dobili smo rat, ali naša je prvenstvena zadaća to domoljublje prenijeti na naše mlade, na našu djecu, da oni osjete isto to što smo mi osjećali tada kada je bio rat, kada smo se borili za ovu državu, a, nažalost, ispada da postoji velika nezainteresiranost za Domovinski rat. Pogledajte samo na sutrašnji dan, evo, može se u svakoj ulici na prste jedne ruke izbrojiti koliko će zastava biti postavljeno. Mislim da je to žalosno. Barem taj jedan dan možemo odati pijetet poginulim hrvatskim braniteljima, Hrvatskoj vojsci, što su izvojevali tu pobjedu.
Hrvatska danas? …Dvadeset godina poslije?
Ha…, ne mogu da se ne dotaknem politke.. Ne znam, ne bih želio odgovoriti na to pitanje… Vidi se kakva je situacija i vanjska politika… kad nama, recimo, jedna Srbija i srpski političari kroje politiku što će se događati nama u Oluji. Oni proglašavaju dan žalosti, neka, neka žale …Sramotno je da se jedan korpus preda sa slabim otporom, za tri dana izgubili su toliki teritorij i zato imaju da žale, a Haški sud je presudio i dosudio. Oni spominju cifru od šesto i nešto poginulih civila, a Haški sud je potvrdio 44, potvrdio je presudu u našu korist, ali opet naša vanjska i unutarnja politika jednostavno kao da smo mlaki prema tim napadima izvana. Šutimo, saginjemo glavu, neka nas gaze…, takvo što više se ne smije dozvoliti.
Kako Kune obilježavaju godišnjicu Oluje?
Danas smo ovdje u Đakovu, a večeras se putuje za Knin. Ide, mislim, šest ili sedam autobusa. Želimo na dostojanstven način obilježiti taj dan.
