Jozo Radoš: “Mimohod me impresionirao, a Knin me rastužuje”

Hrvatska obilježava Dan pobjede, domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu vojno-redarstvene akcije “Oluja” kojom je počelo konačno oslobađanje zemlje. Nakon jučerašnjeg mimohoda Hrvatske vojske u Zagrebu, središnja svečanost održava se danas u slobodnom Kninu – simbolu Oluje. Jučerašnji vojni mimohod u Zagrebu, kao uvod u proslavu Oluje, za naš je radio prokomentirao hrvatski i đakovački europarlamentarac Jozo Radoš, bivši ministar obrane.
Đakovo, Zagreb ili Knin?
„Nalazim se u Zagrebu. U Kninu sam bio proteklih godina, zadnje dvije godine i događaji koji su se tamo događali su me rastuživali tako da ove godine nisam otišao tamo jer proslava Oluje bi trebala biti izvan svake politike. Treba biti dostojanstvena, a ja se nisam u Kninu osjećao dobro protekle dvije godine.“
S obzirom na to da Vas priča o Kninu rastužuje, kako ste se osjećali dok ste promatrali jučerašnji mimohod u Zagrebu?
„Pa jučer je bio prekrasan dan u svakom smislu, to je bila sasvim primjerena proslava, potrebna proslava, a mislim da čak i malo premalo slavimo Oluju. Oluja je pobjedonosna operacija kojom smo oslobodili svoju zemlju, nemamo se čega sramiti, dapače. I to nekakvo zajedništvo koje se osjećalo jučer – i političko zajedništvo i zajedništvo svih tih dijelova sigurnosnog sustava, to je bilo nešto što je bilo prekrasno. Meni je zapravo ta mirnoća i dostojanstvo kojom su svi sudionici toga događaja pokazivali i to što je taj mimohod prošao bez ikakvih poteškoća, dakle, savršena organizacija – to je ono što je mene najviše impresioniralo i to zato što nam možda decentnosti i dostojanstva i zanemarivanja nekih razlika među nama nedostaje u tim najvišim trenucima. Dakle, sve suprotno onome kada sam zadnje dvije godine bio u Kninu.”

Koja su Vaša sjećanja na Oluju i što biste promijenili vezano uz sjećanja na nju?
„Oluja je bila doista briljantna vojna operacija nakon 4 godine iscrpljivanja Hrvatske – jako dobro pripremljena, jako dobro izvedena i teško mi je naravno bilo što, što se same vojne operacije tiče, zaželjeti promijeniti. Naravno, poslije Oluje su se događale stvari koje su bacile ružno svjetlo na tu operaciju, na tu veličinu toga događaja i sad naravno to je pitanje da li su naše policijske snage, naše društvo, država u to vrijeme uopće bila u stanju to spriječiti, ali to svakako nije bilo…to sam ja vidio na svoje oči jer sam ja drugi dan nakon Oluje bio u Kninu i to je svakako ostavilo jednu vrlo ružnu sliku. To bi bilo dobro promijeniti, ali to je malo širi kompleks. Naravno, nije lako u ratu sačuvati potpuni red i te stvari su poslije koje su zapravo marginalne na neki način počele zadnjih godina dolaziti u prvi plan i to je ono što ja jučer nisam osjećao. Mislim da ti događaji ipak ne zaslužuju da zasjene Oluju.”
O Oluji još uvijek postoje neki uvjetno rečeno mitovi. Što mislite je li moguće da su hrvatske snage same mogle napraviti jednu takvu vojnu akciju ili smo ipak bili osuđeni i na pomoć stranih sila?
„Ja tada nisam bio dio užeg političkoga vodstva, ja sam bio saborski zastupnik u to vrijeme prema tome mogu samo iznijeti svoje ocjene, svoja razmišljanja. Mislim da je Oluja bila u potpunosti izvedena od strane hrvatskih snaga, a naravno imala je neku vrstu diplomatske pripreme u smislu da se velike sile ili oni koji odlučuju o tim strateškim procesima tome nisu suprotstavljali, a to je bio opet na neki način rezultat djelovanja hrvatske diplomacije. U vojnom smislu mislim da je Oluja bila u potpunosti izvedena s hrvatskim snagama. Pretpostavljam da je bilo nekakvih razmjena obavještajnih podataka, ali samo izvođenje Oluje bilo je od strane Hrvatske vojske i policijskih snaga.“
I za kraj ćemo Vas pitati o implikacijama, tj. različitim interpretacijama Oluje. Evo svjedoci smo kako naši istočni susjedi Oluju tumače sasvim različito od nas – kako to komentirate?
„Nije na nama da se time opterećujemo. Ono što je naš problem je to da mi, hrvatski građani i hrvatski političari, na neki način imamo taj pravi odnos zajedništva i veličine Oluje. To ne znači da se o nekim aspektima Oluje ne smije govoriti, ali treba dominirati ono što je doista bilo, a to je ta njena čistoća i njeno značenje i njena veličina. Srpska politika, mislim to je njihov problem što oni rade. Mi smo oslobađali okupiranu zemlju i to je pravo koje ima svaki narod i zapravo mi se ne trebamo obazirati na to što oni govore. Naravno, na neki način izaziva nezadovoljstvo činjenica da se može vidjeti kako i neke druge zemlje respektiraju te, po mojem mišljenju, sasvim nerazumne stavove srpske politike, ali u osnovi ipak smatram da se mi time ne moramo opterećivati i da je zapravo naš najveći zadatak da u pogledu Oluje na neki način zadržimo taj respekt, dostojanstvo i zajedništvo i da Oluju ne koristimo za nekakve unutrašnje sukobe.“